Braća i sestre u Kristu

Moji dragi prijatelji, imali smo čudesna zasjedanja sabora danas. Svi smo osjetili Duha Gospodnjeg i njegovu ljubav kroz predivne poruke koje su iznijeli naši vođe. Imam povlasticu obratiti vam se večeras kao završni govornik na ovom zasjedanju. Molim se da će Duh Gospodnji i dalje biti s nama dok se zajedno radujemo kao istinska braća i sestre u Kristu.

Naš dragi prorok, Russell M. Nelson, izjavio je: »Danas pozivam sve članove posvuda da budu primjer napuštanja stavova i djela predrasuda. Molim vas da promičete poštovanje za svu Božju djecu.«¹ Kao globalna i stalno rastuća Crkva, slijeđenje ovog poziva našeg proroka ključan je preduvjet za izgradnju Spasiteljeva kraljevstva u svakom narodu svijeta.

Evanđelje Isusa Krista podučava da smo svi mi rođeni duhovni sinovi i kćeri nebeskih roditelja koji nas doista vole² i da smo živjeli kao obitelj u Božjoj nazočnosti prije nego što smo bili rođeni na ovoj Zemlji. Evanđelje također podučava da smo svi bili stvoreni na sliku Božju i po njegovu obličju.³ Stoga smo jednaki pred njim,⁴ jer on »je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka [i žene]«.⁵ Stoga, svi mi imamo božansku narav, baštinu i potencijal, jer postoji »jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima«.⁶

Kao Kristovi učenici, pozvani smo povećati svoju vjeru u naše duhovno bratstvo i sestrinstvo i ljubav prema njima istinskim spajanjem naših srdaca u jedinstvu i ljubavi, bez obzira na naše razlike, time povećavajući našu sposobnost promicanja poštovanja prema dostojanstvu svih Božjih sinova i kćeri.⁷

Nije li to bilo točno stanje koje je Nefijev narod iskusio gotovo dva stoljeća nakon što im je Krist posluživao?

»I doista ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom…

Ne bijaše razbojnika, ni ubojica, niti bijaše Lamanaca, niti ikakvih -aca; već oni bijahu jedno, djeca Kristova, i baštinici kraljevstva Božjeg.

I kako li blagoslovljeni bijahu oni!«⁸

Predsjednik Nelson nadalje je naglasio važnost širenja dostojanstva i poštovanja prema našim bližnjima kada je izjavio: »Stvoritelj svih nas poziva svakoga od nas da odbacimo stavove predrasuda protiv bilo koje skupine Božje djece. Svatko od nas tko ima predrasude prema drugoj rasi treba se pokajati! (…) Priliči svakome od nas da učinimo što god možemo u svojim sferama utjecaja kako bismo sačuvali dostojanstvo i poštovanje koje svaki sin i kći Božja zaslužuje.«⁹ U stvarnosti, ljudsko dostojanstvo pretpostavlja poštovanje naših razlika.¹⁰

Razmatrajući svetu vezu koja nas ujedinjuje s Bogom kao njegovu djecu, ovo proročko usmjerenje koje je dao predsjednik Nelson nesumnjivo je temeljni korak prema izgradnji mostova razumijevanja umjesto stvaranja zidova predrasuda i segregacije među nama.¹¹ Međutim, kao što je Pavao upozorio Efežane, moramo prepoznati da će za postizanje ove svrhe biti potrebno uložiti pojedinačne i zajedničke napore kako bismo jedni prema drugima djelovali s poniznošću, krotkošću i dugotrpnošću.¹²

Postoji priča o izvjesnomu židovskom rabinu koji je s dvojicom prijatelja uživao u izlasku sunca. Upitao ih je: »Kako znate da je noć gotova i da je počeo novi dan?«

Jedan je od njih odgovorio: »Kada možete pogledati na istok i razlikovati ovcu od koze.«

Drugi je tada odgovorio: »Kada možete pogledati u horizont i razlikovati stablo masline od stabla smokve.«

Zatim su se obratili mudrom rabinu i postavili mu isto pitanje. Nakon dugog razmišljanja odgovorio je, »Kada možete pogledati na istok i vidjeti lice žene ili lice muškarca i možete reći: ‘Ona je moja sestra; on je moj brat.’«¹³

Moji dragi prijatelji, mogu vas uvjeriti da svjetlo novoga dana jače svijetli u našim životima kada vidimo svoje bližnje i postupamo s njima s poštovanjem i dostojanstvom, kao istinska braća i sestre u Kristu.

Tijekom svoje zemaljske službe, Isus je tako savršeno uprimjerio ovo načelo kada je »prošao čineći dobro«¹⁴ svim ljudima, pozivajući ih da dođu k njemu i imaju udjela u njegovoj dobroti, bez obzira na njihovo podrijetlo, društvenu klasu ili kulturne karakteristike. Posluživao je, iscjeljivao i uvijek bio pažljiv prema svačijim potrebama, a posebno prema onima koji su u to vrijeme bili smatrani drugačijima, omalovažavanima ili isključenima. Nije zanijekao nikoga nego se prema njima odnosio pravedno i s ljubavlju, jer ih je vidio kao svoju braću i sestre, sinove i kćeri istog Oca.¹⁵

Jedna od najupečatljivijih prigoda tijekom kojih se to dogodilo bila je kada je Spasitelj putovao u Galileju, namjerno putujući putem koji je prolazio kroz Samariju.¹⁶ Isus je zatim odlučio sjesti pored Jakovljeva zdenca kako bi se odmorio. Dok je bio tamo, pristupila je jedna Samarijanka kako bi napunila svoj vrč vodom. U svom sveznanju Isus joj se obratio govoreći: »Daj mi da se napijem.«¹⁷

Ta je žena bila zapanjena što je Židov zamolio Samarijanku za pomoć i izrazila je svoje iznenađenje, rekavši: »Kako ti, Židov, možeš iskati od mene, Samarijanke, da se napiješ? Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.«¹⁸

Ali Isus je, napuštajući dugogodišnju tradiciju neprijateljstva između Samarijanaca i Židova, brižno služio toj ženi, pomažući joj da shvati tko je on doista bio – to jest, Mesija, koji će reći sve i čiji dolazak ona čeka.¹⁹ Utjecaj toga nježnog službeništva uzrokovao je da žena otrči u grad kako bi objavila ljudima što se dogodilo, govoreći: »Da on nije Mesija?«²⁰

Duboko suosjećam s onima koje su zlostavljali, omalovažavali ili progonili bezosjećajni i nepromišljeni ljudi, jer sam tijekom svog života iz prve ruke vidio bol koju dobri ljudi trpe zbog osuđivanja ili odbacivanja zato što su slučajno govorili, izgledali ili živjeli drugačije. Također osjećam istinsku tugu u svom srcu prema onima čiji umovi ostaju pomračeni, čija je vizija ograničena, a čija srca ostaju otvrdnuta uvjerenjem u inferiornost onih koji su drugačiji od njih. Njihov ograničeni pogled na druge zapravo ometa njihovu sposobnost da vide tko su oni kao djeca Božja.

Kako su proroci prorekli, mi živimo u opasnim danima koji vode do Drugog dolaska Spasitelja.²¹ Svijet je općenito polariziran jakim podjelama, naglašenim rasnim, političkim i socioekonomskim linijama. Takve podjele ponekad dovedu do toga da utječu na način razmišljanja i djelovanja ljudi u odnosu na njihove bližnje. Iz tog razloga nije neuobičajeno vidjeti ljude koji karakteriziraju načine razmišljanja, djelovanja i govora drugih kultura, rasa i etničkih skupina kao inferiorne, služeći se unaprijed stvorenim, pogrešnim i često sarkastičnim idejama, stvarajući stavove prezira, ravnodušnosti, nepoštovanja, pa čak i predrasuda prema njima. Takvi stavovi imaju svoje korijene u oholosti, aroganciji, zavisti i ljubomori, karakteristikama tjelesne naravi,²² koje su potpuno suprotne kristolikim osobinama. To je ponašanje neprikladno prema onima koji se trude postati njegovi istinski učenici.²³ Zapravo, moja draga braćo i sestre, u zajednici svetaca nema mjesta predrasudnim mislima ili djelima.

Kao sinovi i kćeri saveza, možemo pomoći u otklanjanju ovakvog ponašanja promatrajući Spasiteljevim očima²⁴ i na temelju onoga što nam je zajedničko – našeg božanskog identiteta i srodstva – prividne razlike koje postoje među nama. Štoviše, možemo nastojati vidjeti sebe odražene u snovima, nadama, tuzi i boli naših bližnjih. Svi smo mi sudrugovi putnici kao Božja djeca, jednaki u našemu nesavršenom stanju i u našoj sposobnosti da rastemo. Pozvani smo hodati zajedno, u miru, srcima ispunjenim ljubavlju prema Bogu i svim ljudima – ili, kako je Abraham Lincoln primijetio, »zlobom prema nikome i dobrotvornošću prema svima«.²⁵

Jeste li ikada razmišljali o tome kako se načelo poštivanja ljudskog dostojanstva i jednakosti pokazuje kroz jednostavan način na koji se odijevamo u domu Gospodnjem? Svi dolazimo u hram ujedinjeni u jednoj svrsi i ispunjeni željom da budemo čisti i sveti u njegovoj svetoj nazočnosti. Odjevene u bijelo, sam Gospodin prima sve nas kao svoju ljubljenu djecu, Božje muškarce i žene, potomstvo Kristovo.²⁶ Imamo povlasticu izvršavati iste uredbe, sklapati iste saveze, obvezivati se živjeti višim i svetijim životima te primati ista vječna obećanja. Ujedinjeni u svrsi, vidimo jedni druge novim očima i u našem jedinstvu slavimo naše razlike kao božanska djeca Božja.

Nedavno sam, na danima otvorenih vrata, pomogao voditi uglednike i vladine dužnosnike kroz hram Brasília Brazil. Zastao sam u prostoru za presvlačenje s potpredsjednikom Brazila i razgovarali smo o bijeloj odjeći koju svi nose u hramu. Objasnio sam mu da ta univerzalna upotreba bijele odjeće simbolizira da smo svi isti pred Bogom i da se u hramu ne identificiramo kao potpredsjednik države ili crkveni vođa, već našim vječnim identitetom kao sinovi brižnoga Nebeskog Oca.

Rijeka Iguaçú teče kroz južni Brazil i ulijeva se u visoravan koja tvori sustav slapova širom svijeta poznatih kao slapovi Iguaçú – jedna od najljepših i najimpresivnijih Božjih kreacija na Zemlji koja se smatra jednim od sedam svjetskih čuda. Ogromna količina vode utječe u jednu rijeku, a zatim se odvaja, tvoreći stotine neusporedivih slapova. Metaforički govoreći, taj fenomenalni sustav slapova odraz je Božje obitelji na Zemlji, jer dijelimo isto duhovno podrijetlo i supstancu proizašle iz našega božanskog naslijeđa i srodstva. Međutim, svatko od nas pripada različitim kulturama, etničkim skupinama i nacionalnostima s različitim mišljenjima, iskustvima i osjećajima. Unatoč tome, idemo naprijed kao Božja djeca te kao braća i sestre u Kristu, ne gubeći svoju božansku povezanost, što nas čini jedinstvenim narodom i voljenom zajednicom.²⁷

Moja draga braćo i sestre, uskladimo svoja srca i umove sa spoznajom i svjedočanstvom da smo svi jednaki pred Bogom, da smo svi potpuno podareni istim vječnim potencijalom i baštinom. Uživajmo više u duhovnom srodstvu koje postoji među nama i cijenimo različite osobine i raznovrsne darove koje svi imamo. Ako to učinimo, obećavam vam da ćemo teći na svoj način, kao što to čini voda slapova Iguaçú, bez gubljenja naše božanske povezanosti koja nas identificira kao poseban narod, »djec[u] Kristov[u], i baštini[ke] kraljevstva Božjeg«.²⁸

Svjedočim vam da će, dok nastavljamo teći ovim putem tijekom svojega smrtničkog života, novi dan započeti s novim svjetlom koje će obasjati naše živote i osvijetliti prekrasne prilike da više cijenimo raznolikost koju je Bog stvorio među svojom djecom i da budemo potpunije blagoslovljeni njome.²⁹ Zasigurno ćemo postati oruđe u njegovim rukama za promoviranje poštovanja i dostojanstva među svim njegovim sinovima i kćerima. Bog živi. Isus Krist jest Spasitelj svijeta. Predsjednik Nelson Božji je prorok u naše doba. Iznosim osvjedočenje o tim istinama, u sveto ime Isusa Krista. Amen.