Moć pečaćenja

Prorokovano je barem od vremena Izaije¹ da će u posljednjim danima Gospodinov drevni narod saveza – dom Izraelov – biti »sabran[] iz dugotrajne raspršenosti svoje, s otoka morskih i s četiri strane svijeta«² te obnovljen u »zemlje baštine svoje«.³ Predsjednik Russell M. Nelson često je i snažno govorio o tom sabiranju, nazivajući ga »najvažnij[om] stvar[i] koja se događa na Zemlji danas«.⁴

Koja je svrha tog sabiranja?

Kroz objavu proroku Josephu Smithu, Gospodin je utvrdio jednu svrhu kao zaštitu naroda saveza. Rekao je: »Sabiranje u zemlji Sionu, i u kolčićima njegovim, [bit će] za obranu, i za utočište pred olujom, i pred gnjevom kad se izlije neublažen po cijeloj zemlji.«⁵ »Gnjev« se u ovom kontekstu može shvatiti kao prirodne posljedice rasprostranjene neposlušnosti Božjim zakonima i zapovijedima.

Najvažnije, sabiranje je u svrhu donošenja blagoslova spasenja i uzvišenja svima koji će ih primiti. To je način na koji se obećanja saveza dana Abrahamu ostvaruju. Gospodin je rekao Abrahamu da bi kroz njegovo potomstvo i svećeništvo »sve… obitelji zemaljske [trebale] biti blagoslovljene, i to blagoslovima evanđelja, a to su blagoslovi spasenja, i to života vječnoga«.⁶ Predsjednik Nelson objasnio je to na ovaj način: »Kada prigrlimo evanđelje i budemo kršteni, uzimamo na sebe sveto ime Isusa Krista. Krštenje predstavlja vrata koja vode do toga da postajemo subaštinici svih obećanja koja je u drevna vremena Gospodin dao Abrahamu, Izaku, Jakovu i njihovu potomstvu.«⁷

Godine 1836., Mojsije se ukazao proroku Josephu Smithu u hramu Kirtland i »povjeri[o]… ključeve sabiranja Izraela s četiri kraja zemlje«.⁸ Istom se tom prilikom Ilijas ukazao i »povjeri[o] rasporedbu evanđelja Abrahamova, govoreći da će u nama i potomstvu našemu svi naraštaji poslije nas biti blagoslovljeni«.⁹ S tom ovlašću sada nosimo evanđelje Isusa Krista – radosnu vijest o otkupljenju kroz njega – u sve dijelove i svim narodima svijeta te sabiremo sve koji žele u evanđeoski savez. Oni postaju »potomstvo Abrahamovo, i crkva i kraljevstvo, i odabranici Božji«.¹⁰

Istom je tom prilikom u hramu Kirtland bio treći nebeski glasnik koji se ukazao Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju. Govorim o proroku Iliji te su ovlast i ključevi koje je on obnovio upravo ono o čemu želim govoriti danas.¹¹ Moć da se ovjere sve svećeničke uredbe te se učine obvezujućima i na Zemlji i na Nebu – moć pečaćenja – ključna je za sabiranje i pripremu naroda saveza s obje strane vela.

Godinama ranije, Moroni je jasno rekao Josephu Smithu da će Ilija donijeti ključnu svećeničku ovlast: »Objavit ću vam svećeništvo, rukom Ilije proroka.«¹² Joseph Smith kasnije je objasnio: »Zašto poslati Iliju? Zato što on obnaša ključeve ovlasti posluživanja u svim uredbama svećeništva, a [ako] se ovlast ne preda, uredbe ne mogu biti posluživane u pravednosti«,¹³ – to jest uredbe ne bi bile valjane niti u vremenu niti u vječnosti.¹⁴

U naučavanju koje je sada kanonizirano kao Sveto pismo u Nauku i savezima, prorok je izjavio: »Može se činiti nekima da je to vrlo smion nauk o kojemu govorimo — moć koja zapisuje, odnosno vezuje na zemlji i vezuje na nebu. Ipak, u svim razdobljima svijeta, kad god Gospod dade rasporedbu svećeništva bilo kojem čovjeku zbiljskom objavom, ili bilo kojoj grupi ljudi, ova moć uvijek bijaše dana. Stoga, što god ti ljudi učiniše s ovlašću, u ime Gospodnje, i učiniše to istinski i vjerno, i vođahu propisan i vjeran zapis o tome, to postade zakon na zemlji i na nebu, i ne mogaše biti poništeno, u skladu s odredbama velikoga Jahve.«¹⁵

Imamo sklonost razmišljati o ovlasti pečaćenja kao o onome što se primjenjuje samo na određene hramske uredbe, no ta je ovlast nužna kako bi bilo koja uredba bila valjana i obvezujuća nakon smrti.¹⁶ Moć pečaćenja predaje pečat zakonitosti vašem krštenju, na primjer, kako bi bilo priznato i ovdje i na Nebu. Naposljetku, sve se svećeničke uredbe vrše pod ključevima predsjednika Crkve i kako je predsjednik Joseph Fielding Smith objasnio: »On [predsjednik Crkve] nam je dao ovlast; stavio je moć pečaćenja u naše svećeništvo jer on drži te ključeve.«¹⁷

Postoji još jedna važna svrha u sabiranju Izraela koja ima posebno značenje kada govorimo o pečaćenju na Zemlji i na Nebu – to je izgradnja i rad hramova. Kao što je prorok Joseph Smith objasnio: »Koji je bio cilj sabiranja… naroda Božjeg u bilo kojem razdoblju svijeta? Glavni je cilj bio Gospodinu izgraditi dom gdje on može svojem narodu objaviti uredbe svojeg doma i slave svojeg kraljevstva te podučiti narod putu spasenja, jer postoje određene uredbe i načela koja, kada ih se naučava i po njima postupa, moraju biti vršena na mjestu ili u domu izgrađenom za tu svrhu.«¹⁸

Valjanost koju moć pečaćenja daje svećeničkim uredbama uključuje, naravno, zastupničke uredbe koje se vrše na mjestu koje je Gospodin odredio – njegovu hramu. Ovdje vidimo veličanstvenost i svetost moći pečaćenja – ona čini zasebno spasenje i obiteljsko uzvišenje opće dostupnima Božjoj djeci gdje su god i kad su god živjela na Zemlji. Nijedna druga teologija, filozofija ili ovlast ne mogu se podudarati s takvom sveobuhvatnom prilikom. Ta moć pečaćenja savršeno je očitovanje Božje pravde, milosrđa i ljubavi.

S pristupom moći pečaćenja naša se srca prirodno okreću onima koji su otišli prije. Sabiranje posljednjih dana u savez prolazi kroz veo. U savršenom redu Božjem živući ne mogu iskusiti vječni život u njegovoj punini bez stvaranja poveznica s »ocima« – našim predcima. Slično tomu, napredak onih koji su već na drugoj strani ili koji tek trebaju proći kroz veo smrti bez pogodnosti pečaćenja nepotpun je sve dok ih zastupničke uredbe ne povežu s nama – njihovim potomcima – i nas s njima po božanskom redu.¹⁹ Predanost međusobnom pomaganju preko vela može se klasificirati kao obećanje saveza, dio novog i vječnog saveza. Riječima Josepha Smitha, želimo »zapečati[ti] naše mrtve da ustanu [s nama] za prvog uskrsnuća«.²⁰

Najveće i najsvetije očitovanje moći pečaćenja u vječnoj je zajednici muškarca i žene u braku te povezivanju čovječanstva kroz sve njihove naraštaje. Budući da je ovlast službovanja u tim uredbama tako sveta, predsjednik Crkve osobno nadgleda njezino delegiranje drugima. Jednom je prilikom predsjednik Gordon B. Hinckley rekao: »Mnogo sam puta rekao da bi, ako ništa drugo nije proizašlo iz sve patnje, iskušenja i boli Obnove osim moći pečaćenja svetog svećeništva da veže obitelji zauvijek zajedno, to bilo vrijedno cijele te pune cijene.«²¹

Bez pečaćenja koja stvaraju vječne obitelji i povezuju naraštaje ovdje i poslije ostali bismo u vječnosti i bez korijenja i bez grana – to jest bez predaka i bez potomaka. Baš je to slobodno, nepovezano stanje pojedinaca, s jedne strane, ili veze koje prkose braku i obiteljskim odnosima koje je Bog postavio,²² s druge strane, ono što bi osujetilo samu svrhu stvaranja Zemlje. Kada bi to postalo mjerilo, bilo bi kao da je Zemlja udarena kletvom ili »posve opustošena« kod Gospodinova dolaska.²³

Možemo vidjeti zašto je »brak između muškarca i žene određen od Boga i da je obitelj u središtu Stvoriteljeva nauma za vječni cilj njegove djece«.²⁴ Istovremeno priznajemo da u nesavršenoj sadašnjosti to nije stvarnost niti čak realistična mogućnost nekima. No imamo nadu u Krista. Dok čekamo na Gospodina, predsjednik M. Russell Ballard podsjeća nas kako »Sveta pisma i proroci posljednjih dana potvrđuju da će svatko tko je vjeran u obdržavanju evanđeoskih saveza imati priliku za uzvišenje«.²⁵

Neki su iskusili nesretne i nezdrave obiteljske okolnosti i ne osjećaju veliku želju za vječnom obiteljskom zajednicom. Starješina David A. Bednar iznio je ovo zapažanje: »Vama koji ste iskusili bol razvoda u svojoj obitelji ili osjetili agoniju narušenog povjerenja, molim vas upamtite da [Božji uzorak za obitelji] započinje ponovno s vama! Jedna karika u lancu vaših naraštaja možda je slomljena, ali druge pravedne karike i ono što preostane od lanca ipak su vječno važni. Možete dodati snagu svojem lancu i možda čak pomoći obnoviti slomljene karike. To će djelo biti ostvareno jednu po jednu osobu.«²⁶

Na sprovodu sestre Pat Holland, supruge starješine Jeffreyja R. Hollanda, u srpnju, predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »S vremenom će Patricia i Jeffrey biti ponovno ujedinjeni. Kasnije će im se pridružiti njihova djeca i njihovo potomstvo koje je obdržavalo saveze kako bi iskusili puninu radosti koju Bog ima pripremljenu za svoju vjernu djecu. Znajući to, razumijemo da najvažniji datum u Patricijinu životu nije bio datum njezina rođenja ili datum njezine smrti. Njezin najvažniji datum bio je 7. lipnja 1963. kada su ona i Jeff bili zapečaćeni u hramu St. George. (…) Zašto je to tako važno? Zato što je sam razlog iz kojeg je Zemlja stvorena bio taj da bi obitelji mogle biti oblikovane i zapečaćene jedna za drugu. Spasenje je individualno pitanje, no uzvišenje je obiteljsko pitanje. Nitko ne može biti uzvišen sam.«

Ne tako davno, moja supruga i ja pridružili smo se dragoj prijateljici u prostoriji za pečaćenje u hramu Bountiful Utah. Upoznao sam tu prijateljicu kada je bila dijete u Córdobi u Argentini. Moj misionarski suradnik i ja kontaktirali smo ljude u susjedstvu samo nekoliko ulica dalje od misijskog ureda i ona je otvorila vrata kada smo došli do njezine kuće. Naposljetku su se ona, njezina majka te braća i sestre priključili Crkvi i ostali su vjerni članovi. Sada je ljupka žena i tog smo dana bili u hramu kako bismo međusobno zapečatili njezine preminule, a zatim da bismo zapečatili nju za njih.

Par koji su tijekom godina postali bliski prijatelji predstavljao je njezine roditelje za oltarom. Bio je to emotivni trenutak koji je postao još dražesniji kada je naša argentinska prijateljica bila zapečaćena za svoje roditelje. Bilo nas je samo šestero nazočno tihog poslijepodneva daleko od svijeta, a ipak se događala jedna od najvažnijih stvari koja se ikada može dogoditi na Zemlji. Bio sam zahvalan što su se moja uloga i povezanost zaokružili – od kucanja na njezina vrata kada sam bio mladi misionar do sada, tih mnogo godina kasnije, vršeći uredbe pečaćenja koje su je povezale s njezinim roditeljima i prošlim naraštajima.

Ovo je prizor koji se stalno odvija diljem svijeta u hramovima. To je najveći korak u sabiranju naroda saveza. To je najveća povlastica vašeg članstva u Crkvi Isusa Krista. Obećavam vam da će ona, dok vjerno tražite tu povlasticu u vremenu ili vječnosti, zasigurno biti vaša.

Svjedočim da su moć i ovlast pečaćenja obnovljene na Zemlji preko Josepha Smitha stvarne; da je ono što je time svezano na Zemlji doista svezano na Nebu. Svjedočim da je predsjednik Russell M. Nelson, kao predsjednik Crkve, onaj čovjek na Zemlji danas koji svojim ključevima usmjerava korištenje te uzvišene moći. Svjedočim da je Pomirenje Isusa Krista učinilo besmrtnost istinitom, a mogućnost uzvišenih obiteljskih odnosa stvarnošću. U ime Isusa Krista, amen.