Ponizni da prihvatimo i slijedimo

U petom poglavlju Alme postavlja se introspektivno pitanje: »Biste li mogli reći u sebi, kad biste bili pozvani umrijeti ovaj tren, da bijaste dostatno ponizni?«¹ To pitanje podrazumijeva kako je poniznost obvezni uvjet da bismo bili spremni vratiti se u Božju nazočnost.

Svi volimo misliti kako smo dovoljno ponizni, ali neka nam životna iskustva daju uvidjeti da je naravni, oholi muškarac ili žena često itekako živ u nama.

Prije mnogo godina, kada su naše dvije kćeri još uvijek živjele kod kuće, odlučio sam njima i svojoj supruzi pokazati poslovnu jedinicu za koju sam bio zadužen u tvrtci za kojoj sam radio.

Ipak, moja je prava svrha bila pokazati im mjesto gdje će, za razliku od našeg doma, svatko učiniti točno ono što tražim bez propitivanja. Kada smo stigli do ulaznih vrata, koja su se obično automatski otvarala kad bi im moj auto prišao, iznenadio sam se što se ovaj put nisu otvorila. Umjesto toga, do auta je došao zaštitar kojeg nikad prije u životu nisam vidio i zatražio je moju iskaznicu tvrtke.

Rekao sam mu da mi nikada nije trebala iskaznica kako bi svojim autom ušao na posjed i zatim sam mu postavio klasično pitanje ohole osobe: »Znate li s kime razgovarate?«

Na to je odgovorio: »Pa, pošto nemate svoju iskaznicu tvrtke, ne mogu znati tko ste i dok sam ja na ovim vratima neće vam biti dopušteno ući u objekt bez ispravne identifikacije.«

Razmišljao sam pogledati u retrovizor kako bih provjerio reakciju svojih kćeri na sve to, ali znao sam da one uživaju u svakoj sekundi tog trenutka! Moja supruga pored mene je odmahivala glavom u znak neodobravanja za moje ponašanje. Moja je posljednja mogućnost tada bila ispričati se stražaru i reći da mi je jako žao što sam se tako loše ponašao prema njemu. »Oprošteno vam je«, rekao je, »ali bez iskaznice tvrtke danas ne ulazite!«

Zatim sam se polako odvezao kući po svoju iskaznicu, možda naučivši ovu dragocjenu lekciju: Kada odaberemo ne biti ponizni, na kraju ćemo biti poniženi.

U Mudrim izrekama pronalazimo: »Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.«² Kako bismo razvili poniznost, moramo razumjeti što ona doista znači u kontekstu evanđelja.

Neki ljudi brkaju poniznost s drugim stvarima, kao što je, na primjer, siromaštvo. No zapravo postoje mnogi koji su siromašni i oholi, kao i mnogi koji su bogati, a ipak ponizni. Drugi koji su vrlo sramežljivi ili imaju nisko samopoštovanje mogu imati vanjski izgled poniznosti, ali duboko u sebi ponekad su puni oholosti.

Što je onda poniznost? Prema priručniku Propovijedaj moje evanđelje, to je »voljnost podložiti se volji Gospodinovoj… To je biti poučljiv… [To je] ključan katalizator za duhovni rast.«³

Zasigurno postoje mnoge prilike za sve nas da poboljšamo tu kristoliku osobinu. Htio bih prvo istražiti koliko smo ponizni bili, ili bismo trebali biti, u slijeđenju savjeta svojeg proroka. Kratak kviz za nas pojedinačno može biti:

• Spominjemo li puno ime Crkve u svim svojim interakcijama? Predsjednik Russell M. Nelson rekao je: »Ukloniti Gospodinovo ime iz Gospodinove Crkve velika je pobjeda za Sotonu«.⁴

• Dopuštamo li Bogu da prevlada u našem životu prihvaćanjem vrlo određenog poziva našeg proroka? »Danas pozivam sve članove posvuda da budu primjer napuštanja stavova i djela predrasuda.«⁵

• Pobjeđujemo li svijet, uzdajući se u nauk Kristov više nego u ljudske filozofije, kako je naš prorok podučavao?⁶

• Jesmo li postali mirotvorci govoreći pozitivne stvari ljudima i o njima? Predsjednik Nelson podučio nas je na posljednjem Općem saboru sljedeće: »‘Postoji [li] bilo što kreposno, lijepo, ili na dobru glasu ili hvalevrijedno’ što možemo reći o drugoj osobi – bilo njoj u lice ili iza leđa – to bi trebalo biti naše mjerilo komunikacije«.⁷

To su jednostavne, ali snažne upute. Sjetite se, sve što je Mojsijev narod trebao učiniti kako bi bio iscijeljen bilo je pogledati mjedenu zmiju koju je on podigao.⁸ Ali »zbog jednostavnosti puta, ili lakoće njegove, bijaše ih mnogo koji izginuše.«⁹

Tijekom ovog smo sabora čuli i još ćemo čuti nepogrešive savjete naših proroka i apostola. To je savršena prigoda za razvijanje poniznosti i dopuštanje da naša snažna mišljenja budu progutana još snažnijim uvjerenjem kako Gospodin govori kroz ove odabrane vođe.

Iznad svega, u razvijanju poniznosti, moramo također razumjeti i prihvatiti kako ne možemo prevladati svoje izazove ili ostvariti svoj puni potencijal samo kroz vlastita nastojanja. Motivacijski govornici, pisci, treneri i utjecajne osobe diljem svijeta, posebice na digitalnim platformama, reći će kako sve ovisi isključivo o nama i našim djelima. Svijet vjeruje u mišicu tjelesnu.

No kroz obnovljeno evanđelje naučili smo kako uvelike ovisimo o dobrohotnosti Nebeskog Oca i Pomirenju našeg Spasitelja Isusa Krista »jer znademo da smo milošću spašeni, nakon svega što možemo učiniti«.¹⁰ Zbog toga je toliko važno sklopiti i obdržavati saveze s Bogom, jer će nam činjenje toga dati puni pristup iscjeljujućoj, osposobljavajućoj i usavršavajućoj moći Isusa Krista kroz njegovo Pomirenje.

Tjedno prisustvovanje na sakramentalnom sastanku i redovito štovanje u hramu kako bismo sudjelovali u uredbama te primili i obnovili saveze znak je da prepoznajemo svoju ovisnost o Nebeskom Ocu i našem Spasitelju Isusu Kristu. To će pozvati njihovu moć u naš život kako bi nam pomogla kroz sve naše probleme i naposljetku ispunila mjeru našeg stvaranja.

Ne tako davno, razina moje poniznosti i razumijevanja moje ovisnosti o Gospodinu još je jednom bila iskušana. Bio sam u taksiju koji je išao u zračnu luku kako bih uhvatio kratak let do mjesta gdje je postojala vrlo teška situacija za riješiti. Vozač taksija, koji nije bio član Crkve, pogledao me u retrovizor i rekao: »Vidim da vam danas nije dobro!«

»Možete vidjeti?« upitao sam.

»Naravno«, rekao je. Zatim je rekao nešto poput: »Zapravo imate vrlo negativnu aureolu oko sebe!«

Objasnio sam mu kako imam dosta tešku situaciju s kojom se moram nositi, a on me je zatim upitao: »Jeste li učinili sve što je u vašoj moći da to riješite?«

Odgovorio sam kako sam učinio sve što sam mogao.

Zatim je rekao nešto što nikada nisam zaboravio: »Onda ostavite to u Božjim rukama i sve će ispasti dobro«.

Priznajem da sam bio u iskušenju upitati ga: »Znate li s kime razgovarate?« Ali nisam! Ono što sam učinio bilo je to da sam se ponizio u molitvi pred Gospodinom tijekom toga jednosatnog leta, tražeći božansku pomoć. Dok sam izlazio iz zrakoplova, saznao sam da je teška situacija koju treba riješiti već bila u redu i da moja nazočnost više neće biti nužna.

Braćo i sestre, zapovijed su, poziv i obećanje od Gospodina jasni i utješni: »Budi ponizan; i Gospod Bog tvoj vodit će te za ruku, i dati ti odgovor na molitve tvoje«.¹¹

Budimo toliko ponizni da slijedimo savjet naših proroka i prihvaćamo kako nas samo Bog i Isus Krist mogu preobraziti – kroz uredbe i saveze primljene u njegovoj Crkvi – u najbolju verziju nas samih u ovom životu i, jednoga dana, učiniti nas savršenima u Kristu. U ime Isusa Krista, amen.