Moću Božjom u velikoj slavi

Otprilike tri godine nakon Prvog viđenja, uvečer 21. rujna 1823., mladi Joseph Smith molio se kako bi primio otpust svojih grijeha i saznao svoje stanje i položaj pred Bogom.¹ Osoba se pojavila uz njegov krevet, zazvala Josepha po imenu i izjavila da je »glasnik poslan iz nazočnosti Božje… te da je njegovo ime Moroni«. Objasnio je »da Bog ima djelo koje želi da [Joseph] izvede[]«² i zatim ga je podučio o izlasku na vidjelo Mormonove knjige. Značajno je da je Mormonova knjiga bila jedna od prvih tema spomenutih u Moronijevoj poruci.

Mormonova knjiga još je jedno svjedočanstvo o Isusu Kristu i veliko oruđe obraćenja u posljednjim danima. Naša svrha u iznošenju evanđelja jest pozvati sve da dođu Isusu Kristu,³ prime blagoslove obnovljenog evanđelja i ustraju do svršetka kroz vjeru u Spasitelja.⁴ Pomaganje pojedincima da iskuse moćnu promjenu srca⁵ i obvežu se Gospodinu kroz svete saveze i uredbe temeljni su ciljevi propovijedanja evanđelja.

Moronijevo predstavljanje Mormonove knjige Josephu Smithu započelo je djelo spasenja i uzvišenja za pojedince s ove strane vela u rasporedbi punine vremena.

Nastavljajući svoje upute Josephu, Moroni je zatim citirao iz knjige Malahijine u Starom zavjetu, s nekim razlikama u jeziku korištenom u verziji kralja Jamesa:

»Gle, objavit ću vam svećeništvo, rukom Ilije proroka, prije dolaska velikog i strašnog dana Gospodnjeg…

I on će posaditi u srcima djece obećanja dana ocima, i srca djece okrenut će se k ocima njihovim. Kad ne bi bilo tako, cijela bi zemlja bila posve opustošena kod dolaska njegova.«⁶

Naša je svrha u izgradnji hramova omogućiti sveta mjesta na kojima se sveti savezi i uredbe neophodne za spasenje i uzvišenje ljudske obitelji mogu posluživati i za žive i za mrtve. Moronijeva poduka Josephu Smithu o ključnoj ulozi Ilije i svećeničke ovlasti proširila je djelo spasenja i uzvišenja s ove strane vela i započela u našoj rasporedbi djelo za mrtve s druge strane vela.

Ukratko, Moronijeva naučavanja u rujnu 1823. o Mormonovoj knjizi i poslanju Ilije uspostavila su doktrinarne temelje za djelo spasenja i uzvišenja s obje strane vela.

Lekcije koje je Joseph Smith naučio od Moronija utjecale su na svaki aspekt njegova službeništva. Na primjer, na svečanom zborovanju održanom u hramu u Kirtlandu 6. travnja 1837. prorok je izjavio: »Nakon svega što je rečeno, najveća i najvažnija dužnost je propovijedanje evanđelja.«⁷

Gotovo točno sedam godina kasnije, 7. travnja 1844., Joseph Smith iznio je propovijed danas poznatu kao poduka »King Follett«. Izjavio je u tom obraćanju: »Najveća odgovornost koju je Bog položio na nas u ovom svijetu je istraživati svoje rodoslovlje.«⁸

Ali kako propovijedanje evanđelja i potraga za našim mrtvima mogu oboje biti najveća dužnost i odgovornost koje je Bog stavio na nas? Vjerujem da je prorok Joseph Smith u obje izjave naglašavao temeljnu istinu da nas savezi, sklopljeni kroz ovlaštene svećeničke uredbe, mogu obvezati Gospodinu Isusu Kristu i temeljna su jezgra djela spasenja i uzvišenja s obje strane vela.

Misionarsko i hramsko djelo te djelo obiteljske povijesti nadopunjujući su i međusobno povezani aspekti jednog velikog djela koje se usredotočuje na svete saveze i uredbe koje nam omogućuju primiti moć božanskog u svojim životima i naposljetku se vratiti u nazočnost Nebeskog Oca. Stoga, dvije prorokove izjave koje se isprva mogu činiti proturječne zapravo naglašavaju središnju točku ovoga velikog djela posljednjih dana.

Spasitelj je rekao:

»Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«⁹

Mi uzimamo Spasiteljev jaram na sebe kada učimo o svetim savezima i uredbama, dostojno ih primamo i poštujemo. Sigurno smo obvezani Spasitelju i povezani s njim dok vjerno pamtimo obveze koje smo prihvatili i dajemo sve od sebe da živimo u skladu s njima. A ta je veza s njim izvor duhovne snage u svakom razdoblju našeg života.

Pozivam vas da razmotrite blagoslove obećane učenicima Isusa Krista koji obdržavaju saveze. Na primjer, Nefi »vidje[] crkvu Jaganjca Božjega [u posljednjim danima], i ona bijaše malobrojna… sveci Božji, bija[hu] također po svemu licu zemaljskomu; a gospodstva njihova… bijahu malena«.¹⁰

On također »spazi[] moć Jaganjca Božjega, kako siđe na svece crkve Jaganjčeve, i na Gospodnji narod saveza… i oni bijahu naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi«.¹¹

Izraz »naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi« nije samo zgodna ideja ili primjer lijepog svetopisamskog jezika. Radije, ovi su blagoslovi prilično očiti u životima bezbrojnih Gospodinovih učenika u posljednjim danima.

Moja zaduženja kao člana Dvanaestorice vode me diljem svijeta. I bio sam blagoslovljen susresti se s mnogima od vas i naučiti od vas nezaboravne lekcije. Svjedočim da je Gospodnji narod saveza danas doista naoružan pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi. Bio sam svjedokom vjere, hrabrosti, perspektive, ustrajnosti i radosti koje se protežu puno dalje od smrtnih sposobnosti – i koje samo Bog može omogućiti.

Bio sam svjedokom pravednosti i moći Božje u velikoj slavi primljenih kroz vjernost savezima i uredbama u životu mladog člana Crkve koji je ostao djelomično paraliziran zbog strašne prometne nesreće. Nakon napornih mjeseci oporavka i prilagodbe novom načinu života s ograničenom pokretljivošću ove osobe, susreo sam ovu odvažnu dušu i razgovarao s njom. Tijekom našeg razgovora upitao sam: »Što ti je ovo iskustvo pomoglo naučiti?« Trenutni je odgovor bio »Nisam tužan. Nisam ljut. I sve će biti u redu.«

Bio sam svjedokom pravednosti i moći Božje u velikoj slavi primljenih kroz vjernost savezima i uredbama u životima nedavno krštenih i potvrđenih članova Crkve. Ovi su obraćenici bili željni učiti i služiti, voljni, ali često nesigurni oko toga kako odbaciti stare navike i snažne tradicije, a ipak radosni što su postali »sugrađani svetih i ukućani Božji«.¹²

Bio sam svjedokom pravednosti i moći Božje u velikoj slavi primljenih kroz vjernost savezima i uredbama u životima obitelji koja se nježno brinula za supružnika i roditelja sa smrtnom bolešću. Ovi odvažni učenici opisali su vremena kada se njihova obitelj osjećala potpuno samom – i vremena kada su znali da ih ruka Gospodnja uzdiže i osnažuje. Ova je obitelj izrazila iskrenu zahvalnost za teška smrtna iskustva koja nam omogućuju da rastemo i postanemo više poput našeg Nebeskog Oca i našeg Otkupitelja, Isusa Krista. Bog je podržao i blagoslovio ovu obitelj društvom Duha Svetoga i učinio njihov dom jednako svetim mjestom utočišta kao što je hram.

Bio sam svjedokom pravednosti i moći Božje u velikoj slavi primljenih kroz vjernost savezima i uredbama u životu članice Crkve koja je doživjela tugu razvoda. Duhovna i emocionalna nevolja ove sestre bila je povećana osjećajem nepoštenosti povezanim s kršenjem saveza njezina supruga i raspadom njihovog braka. Ona je željela pravdu i odgovornost.

Dok se ova vjerna žena mučila sa svime što joj se dogodilo, proučavala je i razmišljala o Spasiteljevom Pomirenju pomnije i intenzivnije nego ikada prije u svom životu. Postupno se dublje razumijevanje Kristovog otkupljujućeg poslanja izlilo na njezinu dušu – njegova patnja za naše grijehe i također za naše boli, slabosti, razočaranja i tjeskobe. I bila je nadahnuta postaviti sebi prodorno pitanje: Budući da je cijena već plaćena za te grijehe, hoćeš li zahtijevati da cijena bude plaćena dva puta? Shvatila je da takav zahtjev ne bi bio niti pravedan niti milosrdan.

Ova je žena naučila da obvezivanje sebe Spasitelju kroz saveze i uredbe može iscijeliti rane uzrokovane nepravednim korištenjem moralnog opredjeljivanja od strane druge osobe i to joj je omogućilo pronaći sposobnost da oprosti i primi mir, milosrđe i ljubav.

Obećanja i blagoslovi saveza mogući su samo zbog našeg Spasitelja, Isusa Krista. On nas poziva da se oslanjamo na njega,¹³ dođemo k njemu,¹⁴ učimo od njega¹⁵ i obvežemo mu se¹⁶ kroz saveze i uredbe njegova obnovljenog evanđelja. Svjedočim i obećavam da nas poštivanje saveza oboružava pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi. I svjedočim da je živući Gospodin Isus Krist naš Spasitelj. O ovim istinama radosno svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.