Jedan posto bolje
Svaki trud koji uložimo da se promijenimo – koliko nam se god činio malim – mogao bi baš stvoriti najveću razliku u našem životu.
Više od jednog stoljeća nacionalne biciklističke ekipe Velike Britanije bile su predmet podsmjeha u biciklističkom svijetu. Zaglibljeni u osrednjosti, britanski biciklisti uspjeli su osvojiti samo nekoliko zlatnih medalja u 100 godina olimpijskih natjecanja, a bili su još manje uvjerljivi u najvažnijem biciklističkom događaju, trotjednoj utrci Tour de France – gdje nijedan britanski biciklist nije pobijedio u 110 godina. Toliko je jadno bilo stanje britanskih biciklista da su neki proizvođači bicikala čak odbili prodavati bicikle Britancima, bojeći se da će to zauvijek narušiti njihove teško ostvarene uglede. I unatoč posvećivanju ogromnih sredstava u najsuvremeniju tehnologiju i svaki novi osmišljeni režim treniranja, ništa nije pomoglo.
Ništa, zapravo, do 2003. godine kada se dogodila mala, uglavnom neprimijećena promjena koja će zauvijek prekrojiti putanju britanskog biciklizma. Taj novi pristup također će otkriti vječno načelo – s obećanjem – vezano za naše često zbunjujuće smrtno traganje za poboljšanjem. Što se, dakle, dogodilo u britanskom biciklizmu što je veoma relevantno u našoj osobnoj potrazi da budemo bolje kćeri i sinovi Boga?
Godine 2003. bio je zaposlen Sir Dave Brailsford. Za razliku od prethodnih trenera koji su pokušali provesti dramatične promjene preko noći, Sir Brailsford se radije obvezao na strategiju koju je nazvao »sabiranje marginalnih dobitaka«. To je uključivalo primjenu malih poboljšanja u svemu. To je značilo neprestano mjerenje ključnih statistika i ciljanje na određene slabosti.
To je donekle srodno zamisli proroka Samuela Lamanca o »hod[anju] obazrivo«.1 Ovaj širi, više holistički pristup izbjegava klopku kratkovidne usredotočenosti samo na očiti problem ili trenutni grijeh. Brailsford je rekao: »Cijelo načelo došlo je iz ideje da ako razložite sve čega se možete sjetiti, što ulazi u vožnju bicikla, a zatim to popravite za 1 posto, dobit ćete značajan porast kad skupite sve zajedno.«2
Njegov se pristup dobro slaže s onim od Gospodina, koji nas je podučio o presudnosti 1 postotka – čak i na štetu 99 posto. Naravno, on je podučavao o evanđeoskom imperativu da tražimo pojedince u potrebi. Ali što ako primijenimo to isto načelo na vrlo slatko i ugodno drugo načelo evanđelja, pokajanje? Umjesto smetenosti uzburkanošću i dramatičnim zamasima između grijeha i pokajanja, što ako bi naš pristup bio da suzimo svoj pogled – čak dok ga proširujemo? Umjesto da pokušavamo usavršiti sve, što ako se prihvatimo samo jedne stvari?
Na primjer, što ako u svojoj novoj širokokutnoj svjesnosti otkrijete da ste zapostavili svakodnevno čitanje Mormonove knjige? Pa, umjesto da se očajnički probijemo kroz svih 531 stranica u jednoj noći, što ako se umjesto toga obvežemo pročitati samo 1 posto knjige – to jest samo pet stranica dnevno – ili drugi izvediv cilj za vašu situaciju? Može li sabiranje malih, ali postojanih marginalnih dobitaka u našem životu napokon biti put prema pobjedi čak i nad našim najneugodnijim osobnim nedostatcima? Može li taj pristup rješavanju naših mana poput malih zalogaja zaista djelovati?
Pa, ugledni pisac James Clear kaže da ova strategija postavlja računicu otvoreno u našu korist. On tvrdi da su »navike ‘složena kamata osobnog poboljšanja.’ Možete li postati samo jedan posto bolji u nečemu svaki dan, do kraja godine… bit ćete 37 puta bolji.«3
Brailsfordove male dobiti započele su s očitim, poput opreme, materijala za dresove i modela treninga. Ali njegova se ekipa nije tu zaustavila. Nastavili su pronalaziti poboljšanja od 1 posto u zanemarenim i neočekivanim područjima poput prehrane, čak i nijansi u održavanju. Tijekom vremena ova mnogobrojna mikro poboljšanja sabrala su se u zapanjujuće rezultate koji su došli brže nego što je itko mogao zamisliti. Zaista, prihvatili su vječno načelo »redak za retkom, odredbu za odredbom, ovdje malo i ondje malo«.4
Hoće li male prilagodbe ostvariti tu »moćnu promjenu«5 koju želite? Ako se ispravno provedu, siguran sam 99 posto da hoće! Ali jedno upozorenje vezano za ovaj pristup jest da, kako bi se mali dobitci sabrali, mora postojati dosljedan, svakodnevan trud. I iako vjerojatno nećemo biti savršeni, moramo biti odlučni odraziti našu ustrajnost strpljivošću. Činite to i slatke nagrade povećane pravednosti donijet će vam radost i mir koje tražite. Kao što je predsjednik Russell M. Nelson podučio: »Ništa nije više oslobađajuće, više oplemenjujuće ili ključnije za naš osobni napredak od redovitog, svakodnevnog usmjerenja na pokajanje. Pokajanje nije događaj; ono je proces. Ono je ključ za sreću i mir uma. Kad je udruženo s vjerom, pokajanje otvara naš pristup moći Pomirenja Isusa Krista.«6
Što se tiče vjere kao preduvjeta za pokajanje, Sveta pisma su jasna. Sve što se na početku traži jest tek »dijelak vjere«.7 A možemo li uspostaviti taj mentalitet »gorušičn[a] zrn[a]«,8 mi također možemo očekivati neočekivana i iznimna poboljšanja u našem životu. Ali sjetite se, baš kao što se nećemo pokušati pretvoriti iz Atile Huna u Majku Terezu preko noći, isto tako trebamo preusmjeriti naše uzorke poboljšanja postupno. Čak i ako su promjene potrebne u vašem životu sveobuhvatne, započnite s malim. To je posebno istina ako se osjećate nadvladani ili obeshrabreni.
Ovaj se proces ne ostvaruje uvijek na linearan način. Čak i među najodlučnijima mogu se dogoditi nazadovanja. Budući da sam iskusio frustraciju ovoga u svom životu, znam da se to ponekad može činiti kao 1 posto naprijed i 2 posto natrag. Ipak, ostanemo li neustrašeni u našoj odlučnosti da dosljedno skrpimo tih 1 posto dobitaka, onaj koji je »naše… boli na se uzeo«9 svakako će ponijeti nas.
Naravno, ako smo uključeni u težak grijeh, Gospodin je jasan i nedvosmislen; trebamo prestati, tražiti pomoć od biskupa i odmah se odvratiti od takvih postupaka. Ali kao što je starješina David A. Bednar naložio: »Mala, postojana, postupna duhovna poboljšanja koraci su koje Gospodin želi da poduzmemo. Pripremati se da kročimo bez krivnje pred Bogom jedna je od primarnih svrha smrtnosti i doživotna težnja; to ne proizlazi iz sporadičnih pokušaja intenzivne duhovne aktivnosti.«10
Dakle, djeluje li zaista ovaj džepni pristup pokajanju i stvarnoj promjeni? Je li dokaz, tako reći, u pedaliranju? Razmotrite što se dogodilo s britanskim biciklizmom u posljednja dva desetljeća od primjene ove filozofije. Britanski biciklisti sada su odnijeli pobjedu na proslavljenoj utrci Tour de France zapanjujućih šest puta. Tijekom prošlih četiriju Olimpijskih igara, Velika Britanija bila je najuspješnija zemlja u svim disciplinama biciklizma. A na nedavno dovršenim Olimpijskim igrama u Tokiju, Velika Britanija osvojila je više zlatnih medalja u biciklizmu od ijedne druge zemlje.
Fotografije britanskih biciklista (u smjeru kazaljke na satu slijeva odozgora) Friedemanna Vogela, Johna Gilesa i Grega Bakera/Getty Images
Ali nadmoćno zasjenjujući svjetovno srebro ili zlato, naše je dragocjeno obećanje na našem putu prema vječnostima da ćemo doista biti »u Kristu… u pobjedonosnom slavlju«.11 A kada se obvežemo provesti mala, ali postojana poboljšanja, obećan nam je »neuveli vijenac – slava«.12 Dok uživanje u tome sjaju koji se ne može zatamniti doziva, pozivam vas da ispitate svoj život i vidite što vas je zaustavilo ili usporilo na putu saveza. Zatim pogledajte šire. Tražite skromne, ali provedive popravke u svom životu koji mogu rezultirati slatkom radošću samo malog poboljšanja.
Sjetite se, David je upotrijebio samo jedan mali kamen da obori naizgled nepobjedivog diva. Ali imao je spremna još četiri kamena. Slično tome, opaku narav i vječnu sudbinu Alme mlađega promijenila je samo jedna jednostavna, istaknuta misao – sjećanje na poduke njegovog oca o spasonosnoj milosti Isusa Krista. A tako je i s našim Spasiteljem, koji, iako bezgrešan, »ne primi od punine isprva, već nastavi od milosti do milosti, sve dok ne primi puninu«.13
Onaj koji zna kada vrabac pada onaj je koji je također usredotočen na sićušne kao i na značajne trenutke u našem životu i koji je spreman upravo sada pomoći vam u onome što je god vaša potraga za 1 postotkom nakon ovog sabora. Jer svaki trud koji uložimo da se promijenimo – koliko nam se god činio malim – mogao bi baš stvoriti najveću razliku u našem životu.
S tom je svrhom starješina Neal A. Maxwell podučio: »Svako dokazivanje pravedne želje, svaki čin služenja i svaki čin štovanja, koliko god mali i postupni, nadodaju našem duhovnom zamahu.«14 Doista, malim se i jednostavnim stvarima, i da, čak i stvarima od samo 1 posto, velike stvari mogu ostvariti.15 Krajnja je pobjeda 100 posto sigurna, »nakon svega što možemo učiniti«,16 kroz moć, zasluge i milosrđe našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.