Jednostavno predivno – predivno jednostavno
Održimo evanđelje jednostavnim dok na sebe preuzimamo svoje božanski određene odgovornosti.
Uvod
Izražavam srdačnu dobrodošlicu svima vama koji sudjelujete na ovom saboru.
Danas se nadam opisati dva dijela obnovljenog evanđelja Isusa Krista, nakon čega će uslijediti četiri poticajna izvješća svetaca posljednjih dana diljem svijeta koji pokazuju primjenu ovih načela. Prvi dio obnovljenog evanđelja – Božje djelo spasenja i uzvišenja – usmjeren je na božanski određene odgovornosti. Drugi nas dio podsjeća da je evanđelje jasno, dragocjeno i jednostavno.
Božanski određene odgovornosti
Kako bismo primili vječni život, moramo »do[ći] Kristu, i usavršit[i] se u njemu«.1 Dok dolazimo Kristu i pomažemo drugima činiti isto, sudjelujemo u Božjem djelu spasenja i uzvišenja koje je usmjereno na božanski određene odgovornosti.2 Ove božanske odgovornosti usklađuju se sa svećeničkim ključevima koje su obnovili Mojsije, Ilijas i Ilija, kako je zabilježeno u 110. odsjeku Nauka i saveza,3 i s drugom velikom zapovijedi koju nam je dao Isus Krist: da volimo našega bližnjeg kao samoga sebe.4 Nalaze se na prve dvije stranice ažuriranoga Općeg priručnika, dostupnog svim članovima.
Ako čuti riječi »Opći priručnik« ili »božanski određene odgovornosti« uzrokuje da drhtite u strahu od složenosti, molim vas nemojte. Ove su odgovornosti jednostavne, nadahnjujuće, motivirajuće i izvedive. Evo ih:
-
življenje evanđelja Isusa Krista
-
skrbljenje za one u potrebi
-
pozivanje svih da prime evanđelje
-
združivanje obitelji za vječnost.
Možete ih vidjeti kako ih ja vidim: kao kartu za povratak našem brižnom Nebeskom Ocu.
Evanđelje je jasno, dragocjeno i jednostavno
Rečeno je da je evanđelje Isusa Krista »jednostavno predivno i predivno jednostavno«.5 Svijet nije. Složen je, kompleksan i ispunjen previranjima i razdorima. Blagoslovljeni smo kada pazimo da ne dopustimo kompleksnosti, toliko uobičajenoj u svijetu, da uđemo u način na koji primamo i primjenjujemo evanđelje.
Predsjednik Dallin H. Oaks primijetio je: »Podučeni smo mnogim malim i jednostavnim stvarima u evanđelju Isusa Krista. Treba nas se podsjetiti da u sveukupnosti i tijekom značajnog vremenskog razdoblja ove naizgled male stvari ostvaruju velike.«6 Sam Isus Krist opisuje da je njegov jaram sladak, a njegovo breme lako.7 Svi bismo trebali nastojati održati evanđelje jednostavnim – u svojem životu, u našim obiteljima, u našim razredima i zborovima te u našim odjelima i kolčićima.
Dok slušate sljedeće priče koje ću vam iznijeti, uočite da su pažljivo odabrane kako bi s jedne strane nadahnule i s druge strane informirale. Djela svakog od ovih svetaca posljednjih dana postaju uzor svakome od nas u primjenjivanju evanđelja na jasne, dragocjene, jednostavne načine dok ispunjavamo jednu od božanski određenih odgovornosti koje su upravo predstavljene.
Življenje evanđelja Isusa Krista
Prvo, življenje evanđelja Isusa Krista. Jens iz Danske svakodnevno se moli da živi evanđelje i zamjećuje poticaje Duha Svetoga. Naučio je brzo djelovati kada osjeća da ga Duh usmjerava.
Jens je iznio sljedeće:
»Mi živimo u idiličnoj, polu-drvenoj kući s krovom od slame, posred dražesnog selca, u blizini seoskog jezerca.
Jedne su noći, s najdivnijim danskim ljetnim vremenom zamislivim, vrata i prozori bili otvoreni te je sve odisalo mirom i tišinom. Zbog naših veličanstveno blistavih i dugih ljetnih noći nisam bio u žurbi zamijeniti izgorjelu žarulju u našem vešeraju.
Odjednom sam osjetio snažan osjećaj da je moram odmah zamijeniti! U isto sam vrijeme čuo svoju suprugu Mariannu kako poziva mene i djecu da operemo naše ruke jer je večera bila spremna!
Dovoljno sam dugo u braku da znam kako ovo nije vrijeme za započeti činiti bilo što drugo osim pranja mojih ruku, no čuo sam se kako dovikujem Marianni da ću se zaletjeti do trgovine kupiti novu žarulju. Osjetio sam snažan poriv da odmah odem.
Trgovina je bila samo s druge strane jezerca. Obično smo hodali, ali danas sam zgrabio svoj bicikl. Dok sam se vozio pokraj jezerca, krajičkom sam svojeg oka primijetio dječaka, oko dvije godine starog, kako sam hoda sam blizu ruba jezerca, vrlo blizu vode – odjednom je pao! U jednom je trenutku bio tamo, a u sljedećem je nestao!
Nitko nije vidio da se to dogodilo osim mene. Bacio sam svoj bicikl na tlo, potrčao i skočio u jezerce dubine do struka. Površinu vode odmah je pokrila vodena leća, zbog čega je bilo nemoguće vidjeti kroz vodu. Tada sam osjetio pokret s jedne strane. Stavio sam ruku u vodu, zgrabio majicu i izvukao malog dječaka. Počeo je dahtati, kašljati i plakati. Ubrzo nakon toga dječak je bio sjedinjen sa svojim roditeljima.«
Dok se brat Jens svakoga jutra moli za pomoć da prepozna poticaje Duha Svetoga, čak i nekakvoga neobičnog poput toga da odmah promijeni žarulju, također se moli da može biti korišten kao oruđe za blagoslivljanje Božje djece. Jens živi evanđelje tražeći božansko usmjerenje svaki dan, nastojeći biti dostojan, a zatim čineći najbolje što može kako bi slijedio to usmjerenje kada ono dođe.
Skrbljenje za one u potrebi
Evo primjera brige za one u potrebi. Jednog je dana predsjednik kolčića Cúcuta u Kolumbiji bio u pratnji predsjednice Djevojaka u kolčiću dok je ona bila u posjeti dvjema njezinim djevojkama – i njihovu starijem tinejdžerskom bratu – koji su prolazili kroz neke strašne muke. Nedavno je njihov otac preminuo, a njihova je majka preminula godinu dana ranije. Dvije sestre i brat sada su ostali posve sami u svojem malom, skromnom skloništu. Zidovi su bili napravljeni od grubog drva prekrivenog plastičnim vrećicama, a valoviti limeni krov pokrivao je samo područje gdje su spavali.
Nakon njihova posjeta ovi su vođe znali da trebaju pomoći. Kroz vijeće odjela počeo se razvijati plan da im se pomogne. Vođe odjela i kolčića – Potporno društvo, zbor starješina, Mladići, Djevojke – i mnoge obitelji uključile su se u zadatak blagoslivljanja ove obitelji.
Organizacije odjela kontaktirale su nekoliko članova odjela koji rade u građevinarstvu. Neki su pomogli s dizajnom, drugi su donirali vrijeme i rad, neki su pripremali obroke, a drugi su donirali potrebne materijale.
Kada je mala kuća bila dovršena, bio je radostan dan za one koji su pomogli i za troje mladih članova odjela. Ova su sirota djeca osjećala srdačne i umirujuće veze svoje obitelji u odjelu jer su znala da nisu sama i da je Bog uvijek tu za njih. Oni koji su posegnuli osjetili su Spasiteljevu ljubav za ovu obitelj i djelovali su kao njegove ruke u služenju njima.
Pozivanje svih da prime evanđelje
Mislim da će vam se svidjeti ovaj primjer pozivanja sviju da prime evanđelje. Sedamnaestogodišnji Cleiton iz Zelenortske Republike nije imao pojma što će se dogoditi kao rezultat toga što je jednoga dana ušao u razred vjeronauka svojeg odjela. No njegov život i tuđi životi bit će zauvijek promijenjeni jer je to učinio.
Cleiton je, zajedno sa svojom majkom i starijim bratom, kršten u Crkvu nešto prije toga pa ipak je obitelj prestala dolaziti. Njegov će se poseban čin pohađanja vjeronauka pokazati kao prekretnica za obitelj.
Drugi su mladi na nastavi vjeronauka bili srdačni i gostoljubivi. Zbog njih se Cleiton osjećao kao kod kuće i oni su ga potaknuli da dođe na drugu aktivnosti. On je to učinio i uskoro je počeo dolaziti na druge crkvene sastanke. Mudar je biskup vidio duhovni potencijal u Cleitonu i pozvao ga da bude njegov pomoćnik. »Od tog trenutka nadalje«, kaže biskup Cruz, »Cleiton je postao primjer i utjecaj drugim mladim ljudima.«
Prva osoba koju je Cleiton pozvao natrag u crkvu bila je njegova majka, zatim njegov stariji brat. Zatim je proširio svoj krug na prijatelje. Jedan od tih prijatelja bio je mladić njegove dobi – Wilson. Na svom prvom sastanku s misionarima Wilson je izrazio svoju želju da bude kršten. Misionari su bili zadivljeni i zapanjeni time koliko je Cleiton već iznio Wilsonu.
Cleitonova nastojanja nisu stala tu. Pomogao je drugim manje aktivnim članovima da se vrate, uz to što je iznosio evanđelje prijateljima drugih vjera. Danas odjel ima 35 aktivnih mladih osoba s naprednim programom vjeronauka, uvelike zahvaljujući Cleitonovim nastojanjima da voli, iznosi i poziva. Cleiton i njegov stariji brat, Cléber, zajedno se pripremaju za služenje cjelodnevne misije.
Združivanje obitelji za vječnost
Naposljetku, dopustite mi iznijeti predivan primjer ujedinjenja obitelji za vječnost. Lydia iz Harkiva u Ukrajini prvi je put saznala za hram od misionara. Lydia je odmah osjetila gorljivu želju da ode u hram, a nakon svojeg se krštenja počela pripremati za primanje hramske preporuke.
Lydia je posjetila hram Freiberg Njemačka kako bi primila svoje podarivanje, a zatim je provela nekoliko dana vršeći zastupničko djelo tamo. Nakon posvećenja hrama Kijev Ukrajina, Lydia je učestalije odlazila u hram. Ona i njezin suprug Anatoly bili su zapečaćeni za vječnost tamo i kasnije su pozvani služiti kao hramski misionari. Zajedno su pronašli više od 15 000 imena predaka i radili su na tome da im pruže hramske uredbe.
Kada su je upitali o njezinim osjećajima po pitanju hramskog djela, Lydia je rekla: »Što sam primila u hramu? Sklopila sam nove saveze s Bogom. Moje je osvjedočenje osnaženo. Naučila sam primati osobnu objavu. Mogu vršiti spasonosne uredbe za svoje preminule pretke. I mogu voljeti druge ljude i služiti im.« Završila je upravo ovom vrlo istinitom izjavom: »Gospodin nas želi često vidjeti u hramu.«
Zaključak
Nadahnut sam dobrotom ovih svetaca posljednjih dana, od kojih svatko ima različitu pozadinu, koja je u srži ove četiri priče. Mnogo se može naučiti iz čudesnih ishoda ostvarenih kroz jednostavnu primjenu jednostavnih evanđeoskih načela. Sve što su oni učinili nalazi se i u našem dosegu.
Održimo evanđelje jednostavnim dok na sebe preuzimamo svoje božanski određene odgovornosti: Da živimo evanđelje Isusa Krista kako bismo bili osjetljivi na poticaje poput Jensa u Danskoj. Da se brinemo o potrebitima kako su pokazali članovi kolčića Cúcuta u Kolumbiji u pružanju skloništa sirotim članovima odjela. Da pozivamo sve da prime evanđelje na način koji je Cleiton s afričkog otoka – Zelenortske Republike – učinio sa svojim prijateljima i obitelji. Naposljetku, da ujedini obitelji za vječnost kako je to oprimjerila sestra Lydia iz Ukrajine kroz svoje vlastite hramske uredbe, nastojanja u obiteljskoj povijesti i služenje u hramu.
Činjenje toga zasigurno će donijeti radost i mir. To obećavam i o tome svjedočim – i o Isusu Kristu kao našem Spasitelju i Otkupitelju – u ime Isusa Krista. Amen.