Gospod naklonjen svih dana mojih

Pandemija bolesti COVID-19 jedna je od onih s mnogo kušnji i izazova s kojima su se Božja djeca suočila kroz povijest svijeta. Na početku ove godine, moja voljena obitelj i ja proživjeli smo mračne dane. Pandemija i drugi uzroci donijeli su smrt i bol našoj obitelji zbog preminuća nekih voljenih osoba. Usprkos medicinskoj njezi, postu i molitvi, u roku od pet tjedana, moj brat Charly, moja sestra Susy i moj šurjak Jimmy prešli su na drugu stranu vela.

Povremeno sam se pitao zašto je Spasitelj plakao kada je vidio Mariju u muci zbog smrti njezinog brata Lazara, iako je znao da ima moć podići Lazara i da on će vrlo brzo upotrijebiti tu moć da spasi svog prijatelja od smrti.¹ Zadivljen sam Spasiteljevom sućuti i empatijom za Mariju; razumio je neopisivu bol koju je Marija osjetila zbog smrti svog brata Lazara.

Mi osjećamo tu istu intenzivnu bol kada iskusimo privremeno odvajanje od svojih voljenih. Spasitelj ima savršenu sućut za nas. On nas ne krivi zbog naše kratkovidnosti, ni zbog toga što smo ograničeni u vizualiziranju našega vječnog putovanja. Umjesto toga, on ima sućut za našu tugu i patnju.

Nebeski Otac i njegov sin Isus Krist žele da imamo radost.² Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, [ali ima sa] svime na što se u svojim životima usredotočimo. Kad usredotočimo svoje živote na Božji naum spasenja… možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima.«³

Kada sam bio mladi misionar, sjećam se kada je nevjerojatan misionar kojem sam se divio primio užasavajuće vijesti. Njegova majka i mlađi brat preminuli su u tragičnoj nesreći. Predsjednik misije ponudio je tom starješini mogućnost da se vrati kući na sprovod. Međutim, nakon što je razgovarao sa svojim ocem preko telefona, ovaj je misionar odlučio ostati i dovršiti svoju misiju.

Slika

Misionari u posjetu u bolnici

Ubrzo nakon toga, kada smo služili u istoj zoni, moj suradnik i ja primili smo hitni poziv; neki lopovi su ukrali bicikl koji je pripadao tom istom misionaru i ozlijedili su ga nožem. On i njegov suradnik morali su hodati do najbliže bolnice, gdje smo se moj suradnik i ja našli s njima. Na putu do bolnice, žalovao sam zbog tog misionara. Pomislio sam kako mu je duh klonuo i da će se zasigurno nakon ovog traumatičnog iskustva sada željeti vratiti kući.

Međutim, kada smo stigli u bolnicu, vidio sam tog misionara kako leži na svom krevetu, čekajući da ga odvedu na operaciju – i on se smiješio. Pomislio sam: »Kako se može smiješiti u ovakvim trenutcima?« Dok se oporavljao u bolnici, entuzijastično je davao letke i primjerke Mormonove knjige liječnicima, medicinskim sestrama i drugim pacijentima. Čak i usred ovih kušnji, nije želio ići kući. Umjesto toga, služio je do posljednjeg dana svoje misije s vjerom, energijom, snagom i entuzijazmom.

Na početku Mormonove knjige, Nefi izjavljuje: »I kako vidjeh mnogo nevolja tijekom dana svojih, ipak, kako mi Gospod bijaše veoma naklonjen svih dana mojih.«⁴

Razmišljam o mnogim kušnjama koje je Nefi iskusio, od koji su mnoga uključena u njegove zapise. Njegove kušnje pomažu nam razumjeti da svi imamo svoje mračne dane. Jedna od tih kušnji dogodila se kada je Nefiju zapovjeđeno da se vrati u Jeruzalem kako bi došao do mjedenih ploča koje je Laban imao u svom posjedu. Neka Nefijeva braća bila su ljudi s malo vjere, a čak su i tukli Nefija sa štapom. Nefi je iskusio još jednu kušnju kada je slomio svoj luk i nije mogao pribaviti hranu za svoju obitelj. Kasnije, kada je Nefiju bilo zapovjeđeno da izgradi brod, njegova su mu se braća izrugivala i odbili su mu pomoći. Usprkos ovim i mnogim drugim kušnjama tijekom njegovog života, Nefi je uvijek prepoznavao dobrotu Božju.

Slika

Nefi zavezan na brodu

Dok je njegova obitelj prelazila ocean na putu u obećanu zemlju, neki članovi Nefijeve obitelji »počeše se zabavljati«, govoriti prostote i zaboravili su da ih je Gospodinova moć sačuvala. Kada ih je Nefi ukorio, uvrijedili su se i vezali ga s užadima tako da se nije mogao micati. Mormonova knjiga navodi da su njegova braća »postupa[la s njim] s mnogo grubosti; a njegova zapešća i gležnjevi »bijahu veoma otekli i vrlo bolni«.⁵ Nefi je žalovao zbog tvrdoće srca svoje braće i povremeno bi ga tuga prevladala.⁶ »Ipak«, izjavio je, »ja se oslanjah na Boga svojega, i hvaljah ga cijeli dan; i ne mrmljah protiv Gospoda zbog nevolja svojih.«⁷

Moja draga braćo i sestre, kako mi reagiramo na svoje nevolje? Mrmljamo li pred Gospodinom zbog njih? Ili, poput Nefija i mog misionarskog prijatelja, osjećamo li se zahvalno riječju, mišlju i djelom zbog toga što smo usredotočeniji na svoje blagoslove nego na svoje probleme?

Naš Spasitelj, Isus Krist, dao nam je primjer tijekom njegova zemaljskog službeništva. U trenutcima teškoća i kušnji, nema puno stvari koje nam donose veći mir i zadovoljstvo od služenja našim bližnjima. Knjiga Matejeva bilježi što se dogodilo kada je Spasitelj saznao da je kralj Herod odsjekao glavu njegovom rođaku, Ivanu Krstitelju, kako bi udovoljio Herodijadinoj kćeri:

»Dođoše Ivanovi učenici, uzeše tijelo i pokopaše ga te odoše i javiše Isusu.

Kad to ču Isus, ode odande lađicom prema pustom mjestu, nasamo. Ali to doznade narod te krenu za njim pješke iz gradova.

On, kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se na njim te mu ozdravi bolesnike.

Podvečer pristupiše k njemu njegovi učenici te mu rekoše: ‘Mjesto je pusto, a kasno je već; otpusti svijet da ide u sela da kupi hranu.

Isus im odvrati: ‘Nije potrebno da odlazi, dajte mu vi jesti!’«⁸

Isus nam je pokazao da u vrijeme kušnje i nedaće možemo prepoznati teškoće drugih. Potaknuti suosjećanjem, možemo posegnuti prema njima i uzdići ih. I dok to činimo, i mi smo uzdignuti svojim kristolikim služenjem. Predsjednik Gordon B. Hinckley izjavio je: »Najbolji protulijek koji ja znam za brigu je rad. Najbolji lijek za očaj je služenje. Najbolji lijek za premorenost je izazov pomaganja nekome tko je čak i umorniji.«⁹

U Crkvi Isusa Krista imam mnogo prilika posluživati i služiti svojim bližnjima. Upravo u tim vremenima osjećam da Nebeski Otac olakšava moja bremena. Predsjednik Russell M. Nelson Božji je prorok na Zemlji; on je veliki primjer kako trebamo posluživati drugima tijekom teških kušnji. Ujedinjujem svoje svjedočanstvo s mnogim drugim svetcima da je Bog je naš voljeni Nebeski Otac. Osjetio sam njegovu beskonačnu ljubav tijekom svojih mračnih dana. Naš Spasitelj, Isus Krist, razumije naše boli i naše nevolje. On želi olakšati naša bremena i utješiti nas. Moramo slijediti njegov primjer služeći i poslužujući onima čija su bremena čak i teža od naših. U ime Isusa Krista. Amen.