Opći sabor
Svakodnevna obnova
Opći sabor u listopadu 2021.


Svakodnevna obnova

Potrebno nam je stalno, svakodnevno ulijevanje nebeskog svjetla. Trebamo »vremena utjehe«. Vremena osobne obnove.

Ovoga smo se predivnoga šabatnjeg jutra okupili kako bismo govorili o Kristu, radovali se u njegovu evanđelju te se međusobno podržali i poduprli dok kročimo »put[em]« našeg Spasitelja.1

Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u tu se svrhu okupljamo svakog šabata tijekom godine. Ako niste član Crkve, izražavamo vam najsrdačniju dobrodošlicu i zahvaljujemo vam se što ste nam se pridružili u štovanju Spasitelja i učenju od njega. Poput vas, mi se trudimo – iako nesavršeno – postati bolji prijatelji, susjedi i bolja ljudska bića2 te nastojimo to učiniti slijeđenjem našega Primjera – Isusa Krista.

Slika
Spasitelj Isus Krist

Nadamo se da možete osjetiti iskrenost našeg svjedočanstva. Isus Krist živi! On je Sin živoga Boga i on usmjerava proroke na Zemlji u naše doba. Pozivamo sve da dođu, čuju riječ Božju i imaju udjela u njegovoj dobroti! Iznosim svoje osobno osvjedočenje da je Bog među nama i da će se zasigurno približiti svima koji se približe njemu.3

Smatramo čašću kročiti s vama na Učiteljevu tijesnom i uzanom putu učeništva.

Umjetnost kročenja ravnom linijom

Postoji teorija koja se često ponavlja da ljudi koji su izgubljeni hodaju u krug. Ne tako davno, znanstvenici na Institutu Max Planck za biološku kibernetiku ispitali su tu teoriju. Odveli su sudionike u gustu šumu i dali im jednostavne upute: »Hodajte ravnom linijom.« Nije bilo vidljivih smjerokaza. Ispitanici su se trebali oslanjati samo na svoj osjećaj za smjer.

Što mislite kako su prošli?

Znanstvenici su zaključili: »Ljudi doista hodaju u krug kada nemaju pouzdane znakove za svoj smjer hodanja.«4 Kada su ih nakon toga ispitali, neki su sudionici samouvjereno tvrdili da ni najmanje nisu zastranili. Unatoč njihovu velikom pouzdanju, podatci GPS-a pokazali su da su hodali u krugovima od koji su neki bili i 20 metara u promjeru.

Zašto nam je tako teško hodati ravnom linijom? Neki istraživači pretpostavljaju da mala, naizgled beznačajna odstupanja u terenu doprinose tome. Drugi su ukazali na činjenicu da svi imamo jednu nogu koja je malo snažnija od druge. »Vjerojatnije je«, međutim, da se mučimo s hodanjem ravno naprijed »[zbog] sve veće nesigurnosti po pitanju toga gdje je ravno naprijed«.5

Koji god bio uzrok, to je ljudska narav: bez pouzdanih smjerokaza, zastranjujemo se s puta.

Zastranjivanje s puta

Nije li zanimljivo koliko mali, naizgled beznačajni čimbenici mogu učiniti veliku razliku u našem životu?

Znam to iz osobnog iskustva kao pilot. Svaki put kad sam započeo pristup zračnoj luci, znao sam da će se veći dio mojega preostalog posla sastojati od provođenja stalnih manjih ispravaka smjera kako bih sigurno usmjerio zrakoplov na našu željenu sletnu pistu.

Možda ćete imati slično iskustvo kada vozite vozilo. Vjetar, nepravilnosti na cestama, nesavršena usklađenost kotača, nepažnja – da ne spominjem postupke drugih vozača – sve vas može odgurati s vašega željenog puta. Podbacite s obraćanjem pažnje na ove čimbenike i možda ćete imati loš dan.6

Slika
Automobil u bazenu

To se odnosi na nas tjelesno.

Također se odnosi na nas duhovno.

Većina promjena u našem duhovnom životu – i pozitivnih i negativnih – događa se postupno, korak po korak. Poput sudionika u istraživanju instituta Max Planck, možda nećemo shvatiti kada smo skrenuli s kursa. Možemo čak imati i veliko pouzdanje da hodamo ravnom linijom. No činjenica jest da bez pomoći smjerokaza koji nas vode, neizbježno skrećemo s puta i završavamo na mjestima na kojima nikada nismo mislili da ćemo biti.

To je istina za sve pojedince. To je također istina za društva i narode. Sveta pisma ispunjena su primjerima.

U knjizi o Sucima zabilježeno je da, nakon što je Jošua preminuo, »naslijedi ga drugi naraštaj, koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je učinio Izraelu«.7

Unatoč zapanjujućim nebeskim intervencijama, posjetima, spašavanjima i čudesnim pobjedama kojima su djeca Izraelova svjedočila tijekom života Mojsija i Jošue, ljudi su unutar naraštaja napustili Put i počeli hodati prema svojim vlastitim željama. I naravno, nije dugo potrajalo prije nego što su platili cijenu za to ponašanje.

Ponekad ovo otpadanje traje naraštajima. Ponekad se ono dogodi u roku od nekoliko godina ili čak mjeseci.8 No svi smo podložni. Bez obzira na to koliko su snažna naša duhovna iskustva bila u prošlosti, kao ljudska bića imamo sklonost lutati. To je bio uzorak od Adamovih dana do sada.

Evo Dobre vijesti

No nije sve izgubljeno. Za razliku od tumarajućih ispitanika, mi imamo pouzdane, vidljive smjerokaze koje možemo koristiti kako bismo procijenili svoj smjer.

I koji su to smjerokazi?

Oni zasigurno uključuju svakodnevnu molitvu i promišljanje o Svetim pismima te korištenje nadahnjujućih alata poput programa Dođi i slijedi me. Svakog dana možemo pristupiti Božjem prijestolju u poniznosti i iskrenosti. Možemo promišljati o svojim djelima i pregledavati trenutke iz našeg dana – razmatrajući našu volju i želje u svjetlu njegove. Ako smo zastranili, molimo Boga da nas obnovi i obvezujemo se činiti bolje.

Slika
Spasitelj vodi svoje ovce

Ovo vrijeme samoispitivanja prilika je za ponovno podešavanje. To je vrt promišljanja gdje možemo hodati s Gospodinom te biti upućeni, podučeni i pročišćeni pisanom i Duhom objavljenom riječju našega Nebeskog Oca. Ovo je sveto vrijeme kada se sjećamo naših svečanih saveza da slijedimo blagog Krista, kada procjenjujemo svoj napredak i usklađujemo se s duhovnim smjerokazima koje je Bog omogućio svojoj djeci.

Razmišljajte o tome kao o svojoj osobnoj, svakodnevnoj obnovi. Na našem putovanju kao hodočasnici na putu slave, znamo kako je lako otpasti. No baš kao što nas mala odstupanja mogu izvući sa Spasiteljeva puta, tako nas i mala i jednostavna djela preusmjeravanja zasigurno vode natrag. Kada se tama uvuče u naš život, kao što to često čini, naša svakodnevna obnova otvara naše srce nebeskom svjetlu koje prosvjetljava našu dušu, tjerajući sjene, strahove i sumnje.

Mala kormila, velike lađe

Tražimo li je, zasigurno će nam »Bog… dati spoznaju kroz Svetoga Duha svojega, da, kroz neizrecivi dar Duha Svetoga«.9 Koliko god često pitamo, on će nas podučiti Putu i pomoći nam slijediti ga.

Za to je, naravno, potrebno ustaljeno nastojanje s naše strane. Ne možemo biti zadovoljni duhovnim iskustvima iz prošlosti. Trebamo ustaljen tijek.

Ne možemo se zauvijek oslanjati na tuđa svjedočanstva. Moramo graditi svoja.

Potrebno nam je stalno, svakodnevno ulijevanje nebeskog svjetla.

Trebamo »vremena utjehe«.10 Vremena osobne obnove.

»Valjajuće vode« ne mogu dugo »ostati nečiste«.11 Kako bismo održali svoje misli i djela čistima, moramo se nastaviti valjati!

Naposljetku, Obnova evanđelja i Crkve nije nešto što se dogodilo jednom i gotovo je. To je trajan proces – dan za danom, srce za srcem.

Kako naši dani idu, tako idu i naši životi. Jedan je autor to ovako rekao: »Dan je poput cijelog života. Počnete činiti jedno, no završite čineći nešto drugo, planirate obaviti posao, no nikada ne dospijete do njega… I na kraju svojeg života, cijelo vaše postojanje ima tu istu slučajnu kvalitetu također. Vaš cijeli život ima isti oblik kao jedan dan.«12

Želite li promijeniti oblik svog života?

Promijenite oblik svojeg dana.

Želite li promijeniti svoj dan?

Promijenite ovaj sat.

Promijenite ono što mislite, osjećate i činite upravo u ovom trenutku.

Malo kormilo može upravljati velikom lađom.13

Male opeke mogu postati veličanstveni dvori.

Male sjemenke mogu postati visoke sekvoje.

Dobro utrošene minute i sati građevni su blokovi dobro proživljenog života. Oni mogu nadahnuti dobrotu, uzdignuti nas iz sužanjstva nesavršenosti i voditi nas gore do otkupljujuće staze oprosta i posvećenja.

Bog novih početaka

S vama uzdižem svoje srce u zahvalnosti na veličanstvenom daru nove prilike, novog života, nove nade.

Uzdižemo svoje glasove u slavljenju našega obilatog i milostivog Boga. Zasigurno je on Bog novih početaka. Uzvišeni kraj svega njegovog rada jest pomoći nama, njegovoj djeci, uspjeti u našoj potrazi za besmrtnošću i vječnim životom.14

Možemo postati nova stvorenja u Kristu jer je Bog obećao: »Kad se god narod moj pokaje, oprostit ću im prijestupe njihove protiv mene«,15 i »više ih se ne spominjem«.16

Moja ljubljena braćo i sestre, dragi prijatelji, svi s vremena na vrijeme zastranimo.

No možemo se vratiti na pravi smjer. Možemo navigati svojim putem kroz tamu i kušnje ovog života i pronaći svoj put natrag našem brižnom Nebeskom Ocu ako tražimo i prihvatimo duhovne smjerokaze koje je on omogućio, prihvatimo osobnu objavu i težimo svakodnevnoj obnovi. Tako postajemo istinski učenici našega voljenog Spasitelja Isusa Krista.

Dok to činimo, Bog će nam biti naklonjen. »Jahve će [te]… blagoslivljat[i]… u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Jahve će od tebe učiniti narod sebi posvećen.«17

Moja je molitva da ćemo tražiti svakodnevnu obnovu i stalno nastojati kročiti putem Isusa Krista. U ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. Isus je podučio: »Ja sam put, istina i život« (Ivan 14:6). U Bibliji NIV First-Century Study Bible [Nova međunarodna verzija Biblije s učenjima iz prvoga stoljeća] sadržana su sljedeća objašnjenja: »Slika puta ili ceste u Bibliji na hebrejskom jeziku često je predstavljala obdržavanje zapovijedi ili naučavanja Božjih [vidi Psalmi 1:1; 16:11; 86:11]. To je bila uobičajena drevna metafora za aktivno sudjelovanje u skupu vjerovanja, naučavanja ili postupaka. Zajednica povezana sa Svitcima s Mrtvog mora nazivala se sljedbenicima “puta”, a time su mislili da su sljedbenici vlastitog tumačenja puta kojim je Bog bio zadovoljan. Pavao i prvi kršćani također su govorili da »slijed[e] Put« [vidi Djela 24:14]»]« (»What the Bible Says about the Way, the Truth, and the Life«, Bible Gateway, biblegateway.com/topics/the-way-the-truth-and-the-life).

    Godine 1873. drevna knjiga pod nazivom Didache otkrivena je u knjižnici patrijarha Jeruzalema u Konstantinopolu. Mnogi znanstvenici vjeruju da je napisana i korištena krajem prvog stoljeća (80. – 100. po. Kr.). Knjiga Didache započinje ovim riječima: »Dva su puta, jedan života i jedan smrti, ali postoji velika razlika između dva puta. Put života je, dakle, ovaj: Prvo, ljubi Boga koji te stvorio; drugo, bližnjega svoga kao samoga sebe« (Teaching of the Twelve Apostles, preveli Roswell D. Cock i Francis Brown [1884.], 3.).

    U drugim izvorima, poput The Expositor’s Bible Commentary, ističe se da su se, »tijekom ranog postojanja crkve, oni koji su prihvatili Isusovo mesijanstvo i svojatali ga kao svojega Gospodina, nazivali onima od ‘Puta’ [vidi Djela 19:9, 23; 22:4; 24:14, 22]« (uredio Frank E. Gaebelein i drugi [1981.], 9:370).

  2. Vidi Mosija 2:17

  3. Vidi Nauk i savezi 88:63

  4. »Walking in Circles«, 20. kolovoza 2009., Max-Planck-Gesellschaft. mpg.de

  5. »Walking in Circles«, mpg.de Na ovoj je slici prikazano GPS praćenje četiri sudionika u proučavanju. Trojica su hodala po oblačnom danu. Jedan od njih (SM) počeo je hodati dok je sunce bilo prekriveno oblacima, no nakon 15 minuta oblaci su se raspršili i sudionik je mogao letimično vidjeti sunce. Primijetite kako je, jednom kada je sunce bilo vidljivo, hodač bila puno uspješniji u hodanju ravnom linijom.

  6. Za jedan tragičan primjer kako je greška u smjeru od tek dva stupnja uzrokovala da se putnički zrakoplov srušio na planinu Erebus na Antarktici, ubivši 257 ljudi, vidi Dieter F. Uchtdorf, »A Matter of a Few Degrees«, Lijahona, svibanj 2008., 57. – 60.

  7. Suci 2:10

  8. Nakon Kristova posjeta Amerikama, narod se doista pokajao za svoje grijehe, bio je kršten te je primio Duha Svetoga. Tamo gdje je nekoć bio prijeporan i ohol narod, sada »ne bijaše sukoba ni prepiranja među njima, i svaki čovjek postupaše pravično jedan s drugim« (4 Nefi 1:2). Ovo razdoblje pravednosti trajalo je neka dva stoljeća prije nego što je oholost počela uzrokovati da se ljudi odvrate s Puta. Međutim, duhovno zastranjivanje također se može dogoditi puno brže. Kao primjer, desetljećima ranije, u pedesetoj godini vladavine sudaca u Mormonovoj knjizi, vladao je »mir i silno velika radost« među narodom. No zbog oholosti koja je ušla u srca članova Crkve, nakon kratkog razdoblja od četiri godine »bijaše mnogo razdora u crkvi, a bijaše i sukob među narodom, toliko da bijaše mnogo krvoprolića« (vidi Helaman 3:32–4:1).

  9. Nauk i savezi 121:26

  10. Djela 3:19

  11. Nauk i savezi 121:33

  12. Michael Crichton, Jurski park (2015.), 190.

  13. »Uzmite lađe kao primjer. Iako su tako velike i snažni ih vjetrovi tjeraju, njima upravlja vrlo malo kormilo kamo god kormilar želi ići« (Jakovljeva 3:4, New International Version).

  14. Vidi Mojsije 1:39

  15. Mosija 26:30

  16. Nauk i savezi 58:42

  17. Ponovljeni zakon 28:8–9; vidi i stihove 1–7