Suočavanje s našim duhovnim uraganima vjerujući u Krista

Proteklih šest godina, moja draga Ann i ja živjeli smo u Teksasu, blizu obale meksičkog zaljeva, gdje su neki od najvećih uragana pogodili Sjedinjene Države, ostavljajući iza sebe ogromno uništenje pa čak i gubitak života. Nažalost, u nedavnim mjesecima takvi razorni događaji nisu bili nepoznanica. Izražavamo svoju ljubav svima koji su bili pogođeni na bilo koji način i molimo se za njih. Godine 2017. osobno smo preživjeli uragan Harvey tijekom kojeg je pala rekordna količina kiše od 150 cm.

Prirodni zakoni upravljaju stvaranjem uragana. Temperatura oceana mora biti barem 27 stupnjeva Celzijevih i protezati se na 50 metara ispod površine oceana. Dok vjetar susreće toplu oceansku vodu, on uzrokuje da voda isparava i uzdiže se u atmosferu gdje se ukapljuje. Tada se formiraju oblaci, a vjetrovi stvaraju spiralni uzorak iznad površine oceana.

Slika

Uragan

Uragani su kolosalni po veličini, uzdižući se 15 240 metara ili više u atmosferu i protežući se barem 200 kilometara u širinu. Zanimljivo je da, kada uragani dođu do kopna, oni počinju slabjeti jer više nisu iznad toplih voda potrebnih da opskrbljuju njihovu snagu.¹

Možda se nikada nećete suočiti s razornim fizičkim uraganom. Međutim, svatko je od nas prebrodio ili će prebroditi duhovne uragane koji prijete našem miru i iskušavaju našu vjeru. Čini se da u današnjem svijetu oni rastu u učestalosti i jačini. Srećom, Gospodin nam je osigurao siguran način da ih radosno prevladamo. Živeći evanđelje Isusa Krista sigurni smo da, »kad crni nas oblak sustigne i zaprijeti razorit mir, ispred nas osmijeh nade tad grane«.²

Predsjednik Russell M. Nelson objasnio je:

»Sveci mogu biti sretni u svakoj okolnosti. Možemo osjećati radost tijekom lošeg dana, lošeg tjedna ili čak i loše godine!

Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, [no ima sa] svime na što se u svojim životima usredotočimo.

Kad usredotočimo svoje živote na Isusa Krista i njegovo evanđelje, možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima.«³

Baš kao što prirodni zakoni upravljaju fizičkim uraganima, božanski zakoni upravljaju kako osjećati radost tijekom naših duhovnih uragana. Radost ili bijeda koju osjećamo dok brodimo životne oluje vezane su uz zakone koje je Bog postavio. Predsjednik Nelson iznio je: »Oni se zovu zapovijedima, ali jednako su istiniti kao zakon uzgona, zakon gravitacije i zakon koji upravlja otkucajem srca.«

Predsjednik Nelson nastavio je: »To postaje vrlo jednostavna formula: Želite li biti sretni, obdržavajte zapovijedi.«⁴

Sumnja je neprijatelj vjere i radosti. Baš kao što je topla oceanska voda plodno tlo za uragane, sumnja je plodno tlo za duhovne uragane. Baš kao što je vjera odabir, to je i sumnja. Kada odaberemo sumnjati, odabiremo pustiti da se djeluje na nas, prepuštajući moć protivniku, time nas ostavljajući slabima i ranjivima.⁵

Sotona nas nastoji odvesti do plodnog tla sumnje. On nastoji otvrdnuti naše srce kako ne bismo vjerovali.⁶ Plodno tlo sumnje može se činiti privlačnim jer njegove naizgled mirne, tople vode ne zahtijevaju od nas da »živ[imo]… prema svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih«.⁷ Sotona nas u takvim vodama iskušava da ublažimo svoju duhovnu budnost. Ta nepažnja može potaknuti nedostatak duhovnog uvjerenja u kojem nismo »ni vruć[i] ni studen[i]«.⁸ Ako nismo usidreni u Kristu, sumnja i njezine draži odvest će nas u apatiju gdje nećemo naći ni čuda ni trajnu sreću ni »pokoj [našim] dušama«.⁹

Baš kao što uragani oslabljuju nad kopnom, sumnja je zamijenjena vjerom kada gradimo svoj temelj na Kristu. Tada možemo vidjeti duhovne uragane u njihovoj ispravnoj perspektivi, a naša je sposobnost da ih prevladamo uvećana. Zatim, »kada đavao pošalje snažne vjetrove svoje, da, strijele svoje u vihoru… to neće imati nikakve moći… da [n]as povuče dolje u bezdan bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj s[mo] izgrađeni, koja je pouzdan temelj.«¹⁰

Predsjednik Nelson je podučio:

»Vjera u Isusa Krista temelj je svakog uvjerenja i prijenosnik je božanske moći.

Gospodin ne zahtjeva savršenu vjeru od nas da bismo imali pristup njegovoj savršenoj moći. No traži od nas da vjerujemo.«¹¹

Od Općeg sabora u travnju moja obitelj i ja nastojali smo osnažiti našu vjeru u Isusa Krista i njegovo Pomirenje da nam pomogne »preokrenuti [naše] izazove u neusporediv rast i priliku«.¹²

Naša unuka Ruby blagoslovljena je snažnom voljom kojom preuzima vodstvo. Kada je rođena, njezin jednjak nije bio spojen s njezinim želucem. Čak i kao novorođenče, Ruby se, uz pomoć svojih roditelja, suočila s ovim iskušenjem s neobičnom odlučnošću. Ruby sada ima pet godina. Iako je i dalje vrlo mlada, ona je snažan primjer ne dopuštanja da njezine okolnosti odrede njezinu sreću. Uvijek je sretna.

Prošlog svibnja, Ruby se s vjerom suočila s dodatnim uraganom u svom životu. Također je rođena s rukom koja nije bila potpuno razvijena i trebala je rekonstrukcijsku operaciju. Prije ove prilično složene operacije, posjetili smo je i dali joj crtež koji predivno prikazuje djetetovu ruku koja brižno drži Spasiteljevu ruku. Kada smo je upitali je li nervozna, odgovorila je: »Nisam, sretna sam!«

Slika

Ruby sa slikom Spasiteljeve ruke

Zatim smo je upitali: »Ruby, kako to?«

Ruby je samouvjereno ustvrdila: »Zato što znam da će me Isus držati za ruku.«

Rubyjin je oporavak bio čudesan i ona nastavlja biti sretna. Kako li je čistoća djetetove vjere u suprotnosti s ludosti sumnje koja nas često može iskušati dok starimo!¹³ No svi možemo postati poput male djece i odabrati da odložimo svoju nevjeru. To je jednostavan odabir.

Brižni je otac marljivo preklinjao Spasitelja, rekavši: »Ako što možeš, pomozi nam.«¹⁴

Isus mu tada reče:

»Ako što možeš… Sve je moguće onomu koji vjeruje!

Vjerujem! – odmah poviče glasno dječakov otac. – Pomozi moju nevjeru!«¹⁵

Ovaj je ponizni otac mudro odabrao uzdati se u svoju vjeru u Krista umjesto u svoju sumnju. Predsjednik Nelson iznio je: »Samo će vaša nevjera spriječiti Boga da vas blagoslivlja čudima za pomicanje brda u vašem životu.«¹⁶

Kako li je milosrdan naš Bog što nam je postavio letvicu na razinu vjerovanja, a ne na razinu spoznaje!

Alma je podučio:

»Blagoslovljen je onaj koji povjeruje u riječ Božju.«¹⁷

»[Jer je] Bog milosrdan svima koji povjeruju u ime njegovo; zato on želi, prije svega, da povjerujete.«¹⁸

Da, prije svega, Bog želi da vjerujemo u njega.

Najbolje se suočavamo s našim duhovnim uraganima vjerujući u Krista i obdržavajući njegove zapovijedi. Naše nas vjerovanje i poslušnost povezuju s moću većom od naše da prevladamo »što se [god] događa – ili ne događa – u našim životima«.¹⁹ Da, Bog nas »odmah blagoslivlja« zbog vjerovanja i poslušnosti.²⁰ Zapravo, tijekom vremena naše se stanje mijenja u sreću, »a mi smo oživljeni u Kristu« dok primjenjujemo svoju vjeru u njega i obdržavamo njegove zapovijedi.²¹

Braćo i sestre, odaberimo danas da »ne sumnja[mo], već bud[imo] vjerni«.²² »Pravi je put vjerovati u Krista.«²³ Mi smo »ureza[ni]… u dlanove ruku [njegovih].«²⁴ On je naš Spasitelj i Otkupitelj koji stoji baš pred našim vratima i kuca.²⁵ U ime Isusa Krista. Amen.