Biti sljedbenik Krista

U mom osobnom proučavanju Svetih pisama, dojmilo me se obraćenje Savla iz Tarza koji je kasnije postao poznat kao Pavao, kako je opisano u Bibliji.

Pavao je bio aktivan u progonu Crkve i kršćana. Ali zbog moći nebesa i Pomirenja Isusa Krista, u potpunosti je bio promijenjen i postao je jedan od velikih slugu Božjih. Njegov životni uzor bio je Spasitelj Isus Krist.

U jednom od Pavlovih podučavanja Korinćanima, pozvao ih je da ga nasljeduju kao što on nasljeduje Krista (vidi 1 Korinćanima 11:1). To je iskreni i važeći poziv od Pavlova vremena do danas: biti sljedbenik Krista.

Počeo sam promišljati o tome što to znači postati sljedbenik Krista. I još važnije, počeo sam pitati: »Na koji bih ga način trebao oponašati?«

Biti sljedbenik Krista znači nastojati uskladiti svoja djela, ponašanje i život s onima Spasitelja. To znači steći vrline. To znači biti istinski učenik Isusa Krista.

Proučavao sam neke dijelove Spasiteljeva života i zadržao sam, kao dio svoje današnje poruke, četiri njegove odlike koje pokušavam oponašati i koje vam iznosim.

Prva je Spasiteljeva odlika poniznost. Isus Krist bio je vrlo ponizan od predsmrtničkog života. Na Vijeću na Nebu prepoznao je volju Božju i dopustio da ona prevlada u naumu spasenja čovječanstva. Rekao je: »Oče, neka bude tvoja volja, i neka slava bude tvoja zauvijek.« (Mojsije 4:2)

Znamo da je Isus Krist podučavao poniznost i ponizio se da bi proslavio svog Oca.

Trebamo živjeti u poniznosti jer ona donosi mir (vidi Nauk i savezi 19:23). Poniznost prethodi slavi i donosi Božju milost na nas: »U međusobnom saobraćaju svi se obucite u poniznost, ‘jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost’« (1 Petrova 5:5). Poniznost donosi blage odgovore. Ona je ishodište pravednog karaktera.

Starješina Dale G. Renlund podučio je:

»Osobe koje hodaju smjerno s Bogom sjećaju se što su Nebeski Otac i Isus Krist učinili za njih«

»Postupamo časno s Bogom hodajući smjerno s njim« (»Činiti pravedno, ljubiti milosrđe i hodati ponizno s Bogom«, Lijahona, studeni 2020., 111., 109.).

Druga je Spasiteljeva odlika hrabrost. Dok razmišljam o Isusu Kristu kada je imao 12 godina kako sjedi u hramu Božjem među zakonoznancima i podučava ih božanskim stvarima, uočavam da je već vrlo rano u svome životu imao dobar osjećaj hrabrosti, osobite hrabrosti. Dok bi većina očekivala vidjeti zakonoznance koji podučavaju dječaka, on je podučavao njih »i oni ga slušahu, i postavljahu mu pitanja«. (Prijevod Josepha Smitha, Luka 2:46).

Služili smo cjelodnevnu misiju u misiji Mbuji-Mayi, Demokratska republika Kongo od 2016. do 2019. Način putovanja unutar misije iz jedne zone u drugu bio je cestom. Pojavio se fenomen na tom području s razbojnicima naoružanim hladnim oružjem koji bi upali na cestu i ometali kretanje putnika.

Pet misionara koji su putovali iz jedne zone u drugu kao dio premještaja bili su žrtve tih ometanja. S obzirom da smo i sami bili žrtve tog fenomena nekada ranije, počeli smo strahovati za živote i sigurnost svih nas, čak i oklijevati putovati tim cestama kako bismo posjetili misionare i održali zonske sabore. Nismo znali koliko će to dugo trajati. Sastavio sam izvještaj koji sam poslao Predsjedništvu područja i izrazio svoja strahovanja o nastavljanju putovanja jer je cesta bila jedini način da se dođe do naših misionara.

U svom mi je odgovoru starješina Kevin Hamilton, koji je bio predsjednik područja Jugoistočna Afrika, napisao: »Moj je savjet da činite najbolje što možete. Budite mudri i molite se. Nemojte svjesno stavljati sebe ili svoje misionare u opasnost, ali u isto vrijeme idite naprijed u vjeri. ‘Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti“« (2 Timoteju 1:7).

Ovo bodrenje snažno nas je ojačalo i omogućilo nam da nastavimo putovati i služiti s hrabrošću sve do kraja naše misije zbog toga što smo kroz taj stih iz Svetog pisma čuli uputu od našeg Oca na Nebu.

U suvremenom Svetom pismu čitamo nadahnute riječi proroka Josepha Smitha koje odražavaju Božje ohrabrenje nama: »Braćo, nećemo li nastaviti u tako velebnoj stvari? Idite naprijed, a ne natrag. Hrabro, braćo; i naprijed, naprijed do pobjede!« (Nauk i savezi 128:22).

Imajmo hrabrosti učiniti što je ispravno čak i kad to nije popularno – hrabrosti braniti svoju vjeru i djelovati prema vjeri. Imajmo hrabrosti pokajati se svakoga dana, hrabrosti prihvatiti Božju volju i biti poslušni njegovim zapovijedima. Imajmo hrabrosti živjeti pravedno i činiti što se od nas očekuje u sklopu naših različitih odgovornosti i pozicija.

Treća je Spasiteljeva odlika praštanje. Tijekom svoga smrtničkog službeništva, Spasitelj je spriječio kamenovanje žene uhvaćene u preljubu. Obvezao ju je da »id[e] i od sada ne griješi više« (Ivan 8:11). To ju je približilo pokajanju i konačnom oprostu, jer su Pisma zabilježila da je žena od tog trena veličala Boga i povjerovala u njegovo ime (vidi Joseph Smith Translation, Ivan 8:11).

Tijekom Božićnog sastanka duhovne misli u prosincu 2018., naš dragi predsjednik Russell M. Nelson govorio je o četiri dara koja smo primili od Spasitelja. Rekao je da je jedan dar koji Spasitelj nudi sposobnost oprostiti:

»Kroz njegovo beskrajno Pomirenje možete oprostiti onima koji su vas povrijedili i koji možda nikada neće prihvatiti odgovornost za svoju okrutnost prema vama.

Obično je lako oprostiti onome tko iskreno i ponizno traži vaš oprost. Ali Spasitelj će vam dati sposobnost da oprostite svakome tko se loše odnosio prema vama na bilo kakav način.« (»Četiri dara koja vam Isus Krist nudi« [Božićni sastanak duhovne misli Prvog predsjedništva, 2. prosinca 2018.], broadcasts.ChurchofJesusChrist.org).

Iskreno oprostimo jedni drugima kako bismo zadobili oprost od Oca. Oprost nas oslobađa i čini nas dostojnima blagovati od sakramenta svake nedjelje. Oprost se traži od nas kako bismo bili istinski učenici Isusa Krista.

Četvrta je Spasiteljeva odlika žrtva. Ona je dio evanđelja Isusa Krista. Spasitelj je prinio najvišu žrtvu svoga života za nas kako bismo bili otkupljeni. Osjećajući bol žrtve, zamolio je Oca da otkloni kalež, ali izdržao je do kraja vječne žrtve. Ovo je Pomirenje Isusa Krista.

Predsjednik M. Russell Ballard podučio je ovo: »Žrtva je prikaz čiste ljubavi. Razina naše ljubavi za Gospodina, za evanđelje i za naše bližnje može se mjeriti onime što smo spremni žrtvovati za njih« (»The Blessings of Sacrifice«, Ensign, svibanj 1992., 76.).

Možemo žrtvovati svoje vrijeme kako bismo posluživali, služili drugima, činili dobro, proučavali obiteljsku povijest i veličali svoje crkvene pozive.

Možemo dati od svojih novčanih sredstava plaćajući desetinu, posne prinose i druge donacije kako bi se gradilo kraljevstvo Božje na Zemlji. Trebamo žrtvu kako bismo obdržavali saveze koje smo sklopili sa Spasiteljem.

Moja je molitva da slijedeći Isusa Krista i oslanjajući se na blagoslove njegova Pomirenja postajemo sve ponizniji i ponizniji, hrabriji smo, opraštamo sve više i više i žrtvujemo više za njegovo kraljevstvo.

Svjedočim da naš Nebeski Otac živi i da poznaje svakoga od nas osobno, da Isus jest Krist, da je predsjednik Russell M. Nelson Božji prorok danas. Svjedočim da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana kraljevstvo Božje na Zemlji i da je Mormonova knjiga istinita. U ime Isusa Krista, našeg Otkupitelja. Amen.