Opći sabor
Čestitost: kristolika osobina
Opći sabor u travnju 2024.


Čestitost: kristolika osobina

Živjeti čestitim životom zahtjeva od nas da smo odani Bogu, jedni drugima i svojem božanskom identitetu.

U završnim satima svojeg službeništva, Spasitelj je otišao na Maslinsku goru u zaselak zvani Getsemani i pozvao svoje učenike da čekaju.1 Tada sam, molio je Oca: »Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene!«2 U smrtnoj borbi koju je prouzročila njegova patnja »sâm Bog, najveći od svih, uzdrhti[] od boli, i krvari[] iz svake pore, (…) i [on] htjed[ne] ne piti gorku čašu, i ustuknuti«.3 Ipak u trenutku dubokog očaja Spasitelj nije ustuknuo već je »ispi[o] i dovrši[o] priprave svoje za djecu ljudsku«.4

Kao Jedinorođenac Očev, Isus Krist imao je moć nad smrću, boli i patnjom no nije ustuknuo. Ispunio je savez koji je sklopio s Ocem te tako čineći očitovao kristoliku osobinu sve važniju u današnjem svijetu u kojem živimo – osobinu čestitosti. Ostao je odan Bogu, svakome od nas i svojem božanskom identitetu.

Čestitost

Isus Krist naš je Uzor. Živjeti čestitim životom zahtjeva od nas da smo odani Bogu, jedni drugima i svojem božanskom identitetu. Čestitost protječe iz prve velike zapovijedi da ljubimo Boga. Zato što ljubite Boga, odani ste njemu u svakom trenutku. Razumijete da postoji ispravno i krivo te apsolutna istina – Božja istina. Čestitost znači da ne smanjujemo svoja mjerila ili ponašanje kako bismo mogli ostaviti dojam na druge ili kako bi nas oni prihvaćali.5 Vi »činite dobro« uz »što god da vas snađe«.6 U nedavno prerađeno izdanje misionarskog priručnika Propovijedaj moje evanđelje posebice je dodana čestitost kao kristolika osobina.7

Prije mnogo godina, starješina Uchtdorf bio je zadužen preurediti naš kolčić. Tijekom našeg intervjua postavio mi je pitanje koje nisam zaboravio: »Je li bilo nečega u Vašem životu što bi, ukaže li se javnosti, moglo donijeti sramotu Vama ili Crkvi?« Iznenađen, u umu sam brzo prolazio kroz prizore svojega cijelog života pokušavajući prisjetiti se onih trenutaka kada sam podbacio i pitajući se: »Saznaju li drugi što sam učinio hoće li misliti o meni ili Crkvi?«

U tom sam trenutku mislio kako starješina Uchtdorf preispituje samo moju dostojnost, no shvatio sam kako je to ustvari bilo pitanje o čestitosti. Jesam li odan onome što sam izjašnjavao? Hoće li svijet vidjeti dosljednost između mojih riječi i mojih djela? Hoće li drugi vidjeti Boga kroz moje ponašanje?

Predsjednik Spencer W. Kimball podučio je: »Čestitost [je naša] voljnost i sposobnost živjeti po našim vjerovanjima i obvezama«.8

Odani Bogu

Čestit život zahtjeva od nas da prije svega budemo odani Bogu.

Od našega ranog djetinjstva učimo priču o Danielu u lavljoj jami. Daniel je uvijek bio odan Bogu. Njegovi su ljubomorni vršnjaci »traži[li] povod… zbog čega bi [ga] mogli optužiti«9 i smislili su odredbu kojom se propisuju molitve samo njihovim bogovima. Daniel je, znajući za odredbu, ipak otišao kući i – iako »prozori… bijahu otvoreni«10 – kleknuo je i molio se tri puta dnevno Bogu Izraelovu. Kao posljedica toga, Daniel je bačen u lavlju jamu. Ujutro je kralj ustanovio kako je Danielov Bog izbavio Daniela te je izdao novu odredbu neka se svi »boje i… dršću pred Bogom Danielovim: [jer] On je Bog živi«.11

Kralj je spoznao Boga kroz Danielovu čestitost. Drugi vide Boga kroz našu – naše riječi i djela. Baš kao i Daniela, odanost Bogu sve više će nas izdvajati od svijeta.

Spasitelj nas podsjeća: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«12 Predsjednik Russell M. Nelson savjetovao je: »Pobijediti svijet znači prevladati kušnju da se više brinemo o onome što je od ovoga svijeta nego o onome što je Božje. To znači uzdati se u nauk Kristov više nego ljudske filozofije.«13 Slično tome, moramo se oduprijeti kušnji da hodamo »vlastitim putem svojim, i za slikom vlastitog boga svojega, čija je slika prema obličju svijeta«.14

Oprečno privlačenje ovog svijeta ključan je dio Božjeg nauma spasenja. Kako odgovaramo na to privlačenje bit je onoga što jesmo – mjera naše čestitosti. Svjetovno privlačenje može biti izravno, poput uništavanja vjernosti u braku, ili suptilno, poput objavljivanja anonimnih kritičnih komentara o crkvenom nauku ili kulturi. Primjenjivanje čestitosti u našim izborima vanjski je izraz nutarnje predanosti slijeđenju Spasitelja Isusa Krista.

Odani drugima

Baš kao što čestitost protječe iz prve velike zapovjedi da ljubimo Boga, biti odan drugima protječe iz druge, ljubiti svoje bližnje kao same sebe. Čestit život nije život savršenstva; to je život u kojem nastojimo svaki dan najprije biti odani Bogu, a unutar tog konteksta biti odani drugima. Predsjednik Dallin H. Oaks podsjeća nas: »Naša revnost u obdržavanju [te] druge zapovijedi ne smije uzrokovati da zaboravimo prvu.«15

Svijet se sve više hrva s čestitošću namećući kodekse ponašanja ili moralna pravila koja ravnaju odnosima između ljudi i institucija. Iako dobra, ta pravila općenito nisu usidrena u apsolutnoj istini i sklona su razvijanju na temelju kulturne prihvaćenosti. Slično pitanju koje je postavio starješina Uchtdorf, neke organizacije obučavaju svoje zaposlenike neka uzimaju u obzir kako bi njihove odluke ili procesi kojima donose odluke izgledali ako bi ih se objavilo na internetu ili naslovnoj stranici većih novina. Kako Crkva izlazi iz mraka i tame,16 mi se, poput Daniela, moramo uzdignuti iznad svjetovnih očekivanja i postati lice istinskoga i živog Boga u svako vrijeme i na svakom mjestu.17

Govoriti kako imamo čestitost nije dovoljno ako naša djela nisu dosljedna s našim riječima. Slično tome, kršćanska dobrota nije zamjena za čestitost. Kao narod saveza te kao vođe njegove Crkve moramo biti besprijekorni i usklađeni s mjerilima koje je Gospodin postavio.

Djelovanje s čestitošću izgrađuje vjeru i povjerenje te uvjerava druge kako tražimo činiti samo Gospodinovu volju. Na našim vijećima, odupiremo se vanjskim utjecajima i slijedimo Gospodinove objavljene procese tražeći uvide od svake žene i muškarca te djelujući dosljedno primljenim nadahnjujućim savjetima.18

Naše je usredotočenje na Spasitelja pa pažljivo izbjegavamo djela koja se mogu činiti kao služenje svojim vlastitim interesima, pogodovanje svojoj obitelji ili favoriziranje jedne osobe na nauštrb druge. Dajemo sve od sebe kako bismo izbjegli bilo kakvo poimanje da na naša djela mogu utjecati počasti ljudske,19 radi primanja bilo kakvoga osobnog priznanja, generiranja više »lajkova«, citiranja ili objavljivanja.

Odani svojemu božanskom identitetu

Naposljetku, čestit život zahtjeva od nas odanost svojemu božanskom identitetu.

Znamo neke koji nisu. Od osobitog je značaja antikrist Korihor koji je odvratio srca mnogih, podilazeći njihovoj »težnj[i] tijela«.20 Ipak, u posljednjim trenutcima svojeg života priznao je: »Oduvijek znadoh da postoji Bog«.21 Predsjednik Henry B. Eyring podučio je kako je laganje »u suprotnosti s prirodom naših duhova«,22 našim božanskim identitetom. Korihor je obmanuo sam sebe i istina nije bila u njemu.23

Suprotno tome, prorok Joseph Smith samouvjereno je izjavio: »Znadoh to, i znadoh da i Bog to znade, i ne mogah to zanijekati.«24

Josephova brata Hyruma Gospodin je volio »zbog čestitosti srca njegova«.25 On i Joseph ostali su odani do kraja – odani svojemu božanskom identitetu, svijetlu i znanju koje su primili i odani osobi za koju su znali da mogu postati.

Zaključak

Izmirimo »se s voljom Božjom«26 i razvijmo kristoliku osobinu čestitosti. Slijedimo svojeg Uzora, Spasitelja svijeta, i nemojmo ustuknuti, već živimo životom kojim smo odani Bogu, jedni drugima i našemu božanskom identitetu.

Kao što je Job rekao: »Nek me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!«27 U sveto ime Isusa Krista, amen.