Oprečnost u svemu

Nedavno, dok sam se vozio u nepoznatom gradu, nehotice sam krivo skrenuo što je moju ženu i mene dovelo na beskrajne kilometre autoceste bez mogućnosti da se ponovno okrenem. Prijatelji su nas ljubazno pozvali u svoj dom i brinuli smo se da ćemo sada stići puno kasnije nego što nas se očekivalo.

Dok sam bio na toj autocesti i očajnički tražio izlaz, krivio sam se što nisam bolje obraćao pažnju na navigaciju. To me je iskustvo potaknulo da razmislim o tome kako u našim životima ponekad donosimo krive odluke i kako moramo ponizno i strpljivo živjeti s posljedicama sve dok ne budemo u mogućnosti ponovno promijeniti svoj smjer.

Poanta je života u donošenju odluka. Naš nam je Otac na Nebu dao božanski dar opredjeljivanja upravo zato da možemo učiti iz naših odabira – od ispravnih, a i od krivih. Ispravljamo svoje krive odluke kada se pokajemo. Tu dolazi do rasta. Naum Nebeskog Oca za sve nas jest učiti, razvijati se i napredovati prema vječnom životu.

Otkad su misionari podučili moju ženu i mene te otkad smo se prije mnogo godina priključili Crkvi, duboka naučavanja koja je Lehi dao svojem sinu Jakovu u Mormonovoj knjizi uvijek su mi ostavljala dojam. Podučio ga je kako »Gospod Bog dade čovjeku da djeluje sam za sebe«¹ i kako »mora svakako biti da ima oprečnosti u svemu«.² Kako bismo mogli primjenjivati svoje opredjeljivanje, trebamo imati oprečne mogućnosti za razmotriti. Čineći to, Mormonova nas knjiga također podsjeća da smo »podučeni dostatno«³ i da je »Duh… Kristov«⁴ dan svakome od nas da »raspozna[mo] dobro od zla«.⁵

U životu se stalno suočavamo s mnogim važnim odabirima. Na primjer:

• odabiremo hoćemo li ili nećemo slijediti Božje zapovijedi

• odabiremo imati vjeru i prepoznati kada se čuda događaju ili skeptično čekati da se nešto dogodi prije nego što tek tada odaberemo vjerovati

• odabiremo razviti povjerenje u Boga ili očekivati sa strahom još jedan izazov sljedećeg dana.

Kao kada sam krivo skrenuo na tu autocestu, patnja od posljedica naših loših odluka često može biti posebno bolna jer možemo kriviti samo sebe. Ipak, uvijek možemo odabrati da primimo utjehu kroz božanski proces pokajanja, ono krivo učiniti ponovno ispravnim, a čineći to učimo neke lekcije koje mijenjaju život.

Također, ponekad možemo iskusiti oprečnost i iskušenja od stvari koje su izvan naše kontrole, kao što su:

• trenutci zdravlja i razdoblja bolesti

• vremena mira i vremena rata

• sati tijekom dana i noći te razdoblja ljeta i zime

• vremena rada nakon kojih slijede vremena počinka.

Iako obično ne možemo birati između tih situacija jer se one samo dogode, i dalje smo slobodni birati kako reagiramo na njih. To možemo učiniti s pozitivnim ili pesimističkim stavom. Možemo nastojati učiti iz iskustva i tražiti pomoć i podršku našeg Gospodina ili možemo misliti da smo sami u toj kušnji i da je moramo pretrpjeti sami. Možemo »prilagoditi svoja jedra« novoj stvarnosti ili možemo odlučiti ne promijeniti ništa. U tami noći možemo upaliti svjetla. U hladnoj zimi trebali bismo odlučiti se nositi toplu odjeću. U razdobljima bolesti možemo potražiti liječničku i duhovnu pomoć. Mi odabiremo kako reagiramo na te okolnosti.

Prilagoditi, učiti, tražiti i odabirati glagoli su radnje. Upamtite da smo mi zastupnici, a ne predmeti. Nikada nemojmo zaboraviti da je Isus obećao »uzeti na se boli i bolesti naroda svojega… da bi znao… kako pomagati« kada se okrenemo njemu.⁶ Možemo odabrati izgraditi svoj temelj na stijeni koja je Isus Krist, tako da kada vihor dođe »neće imati nikakve moći nad [nama]«.⁷ On je obećao da će, »tko god dođe, njega… primiti; a blagoslovljeni su oni koji dođu k [njemu]«.⁸

A sada, postoji jedno dodatno načelo koje je posebice važno. Lehi je rekao da »mora svakako biti… oprečnosti u svemu«.⁹ To znači da oprečnosti ne postoje neovisno jedna bez druge. Mogu se čak međusobno nadopunjavati. Ne bismo mogli prepoznati radost da nismo iskusili tugu u nekom trenutku. Povremeno nam osjećanje gladi pomaže da budemo posebno zahvalni kada imamo ponovno dovoljno za jesti. Ne bismo mogli utvrditi istinu bez da smo tu i tamo vidjeli i laži.

Sve su ove oprečnosti poput dvije strane jednog te istog novčića. Obje su strane uvijek prisutne. Charles Dickens dao je primjer ove ideje kada je napisao: »Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena.«¹⁰

Dopustite mi da vam dam primjer iz našega vlastitog života. Ulazak u brak, osnivanje obitelji i rađanje djece donijeli su nam najveće trenutke radosti koje smo doživjeli u životu, ali i najdublje trenutke boli, tjeskobe i tuge kada se bilo kome od nas nešto dogodilo. Nakon beskrajne radosti i blaženstva s našom djecom ponekad bi uslijedila opetovana razdoblja bolesti, hospitalizacije i besanih noći ispunjenih tjeskobom, kao i pronalazak pomoći u molitvama i svećeničkim blagoslovima. Ta su nas oprečna iskustva podučila da nikada nismo sami u trenutcima patnje, a također su nam pokazala koliko možemo nositi uz Gospodinovu pomoć i podršku. Ta su iskustva pomogla oblikovati nas na divne načine i sve je to bilo u potpunosti vrijedno truda. Nismo li zbog ovoga došli ovamo?

U Svetim pismima također pronalazimo neke zanimljive primjere.

• Lehi je podučio svojeg sina Jakova da su mu nevolje koje je trpio u divljini pomogle spoznati veličinu Božju i da će »[Bog] posvetiti nevolje [njegove] za korist [njegovu].«¹¹

• Tijekom okrutnog zatočeništva Josepha Smitha u zatvoru u Libertyju, Gospodin mu je rekao da će mu »sve ovo pružiti iskustvo, i bit će za dobro [njegovo].«¹²

• Naposljetku, beskrajna žrtva Isusa Krista zasigurno je bila najveći primjer boli i patnje ikada viđen, no također je ostvarila predivne blagoslove njegova Pomirenja svoj Božjoj djeci.

Tamo gdje je sunce, sjene također moraju biti. Potopi mogu donijeti uništenje, ali također obično donose život. Suze tuge često se pretvore u suze olakšanja i sreće. Osjećaji tuge kada voljeni preminu kasnije se nadoknađuju radošću ponovnog susreta. U razdobljima rata i uništenja, mnoga se mala djela ljubaznosti i ljubavi također događaju onima koji imaju »oči[] da vid[e i] uši[] da čuj[u].«¹³

Naš svijet danas često je okarakteriziran strahom i tjeskobom – strahom od onoga što bi nam budućnost mogla donijeti. No Isus nas je podučio da imamo povjerenja i »oslanjaj[mo] se na [njega] u svakoj misli; ne sumnja[mo], ne boj[imo] se«.¹⁴

Ulažimo neprestano vrlo svjestan napor kako bismo vidjeli obje strane svakog novčića dodijeljenog nama u našem životu. Iako nam obje strane ponekad neće biti odmah vidljive, možemo znati i imati povjerenja da su uvijek tu.

Možemo biti sigurni da nas naše teškoće, tuge, nevolje i boli ne definiraju. Umjesto toga, radi se o tome kako im pristupamo što će nam pomoći rasti i približiti se Bogu. Naši nas stavovi i odluke definiraju puno bolje od naših izazova.

Kada ste u zdravlju, cijenite ga i budite zahvalni za njega u svakom trenutku. Kada ste u bolesti, nastojte strpljivo učiti iz toga i znajte da se to može ponovno promijeniti u skladu s Božjom voljom. Kad ste u žalosti, uzdajte se da je sreća iza ugla; često je jednostavno ne možemo još vidjeti. Svjesno prebacite svoje usmjerenje i uzdižite svoje misli na pozitivne aspekte izazova, jer su i oni nesumnjivo uvijek tamo! Nikada nemojte zaboraviti biti zahvalni. Odaberite vjerovati. Odaberite imati vjeru u Isusa Krista. Odaberite uvijek vjerovati Bogu. Odaberite »mislit[i] celestijalno«, kao što nas je predsjednik Russell M. Nelson nedavno podučio!¹⁵

Uvijek budimo svjesni divnog nauma našega Nebeskog Oca za nas. On nas voli i poslao je svog ljubljenog Sina da nam pomogne u našim kušnjama i da nam otvori vrata kako bismo mu se vratili. Isus Krist živi i prisutan je u svakom trenutku, čekajući da odaberemo pozvati ga kako bi nam pružio pomoć, snagu i spasenje. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.