Biti jedno s Kristom

Od malih sam nogu imao snažne osjećaje o Pomirenju Isusa Krista, ali stvarnost Spasiteljeva Pomirenja spoznao sam kada sam imao 25 godina. Upravo sam diplomirao na Pravnom fakultetu Stanford i studirao sam za kalifornijski pravosudni ispit. Moja je majka nazvala i rekla da moj djed Crozier Kimball, koji je živio u Uti, umire. Rekla je da je, ako ga želim vidjeti, bolje da se vratim kući. Moj je djed imao 86 godina i bio je jako bolestan. Bio je to divan posjet. Bilo mu je tako drago vidjeti me i iznijeti mi svoje svjedočanstvo.

Kada je Crozier imao samo tri godine, njegov otac David Patten Kimball umro je u 44. godini života.¹ Crozier se nadao kako će njegov otac i njegov djed Heber C. Kimball odobravati njegov život pa se osjećao kao da je bio vjeran svojem nasljeđu.

Glavni savjet mojeg djeda bio je izbjeći bilo kakav osjećaj privilegiranosti ili povlaštenosti zbog tih vjernih predaka. Rekao mi je da se usredotočim na Spasitelja i Spasiteljevo Pomirenje. Rekao je da smo svi djeca brižnoga Nebeskog Oca. Bez obzira na to tko su naši zemaljski predci, svatko od nas izvijestit će Spasitelja o tome koliko smo dobro obdržavali njegove zapovijedi.

Djed je govorio o Spasitelju kao o »čuvar[u]… vrata«, referenca na 2 Nefija 9:41. Rekao mi je kako se nada da se dovoljno pokajao kako bi se osposobio za Spasiteljevo milosrđe.²

Bio sam duboko dirnut. Znao sam da je bio pravedan čovjek. Bio je patrijarh i služio je nekoliko misija. Podučio me je kako se nitko ne može vratiti Bogu samo dobrim djelima bez blagodati Spasiteljeva Pomirenja. I danas pamtim veliku ljubav i zahvalnost koju je djed imao prema Spasitelju i njegovu Pomirenju.

Godine 2019., tijekom zaduženja u Jeruzalemu,³ posjetio sam veliku dvoranu koja je možda bila u blizini mjesta gdje je Spasitelj oprao noge svojim apostolima prije raspeća. Bio sam duhovno dirnut i razmišljao sam o tome kako je zapovjedio svojim apostolima da ljube jedni druge.

Prisjetio sam se Spasiteljeve preklinjuće zastupničke molitve u našu korist. Ta se molitva dogodila doslovno u posljednjim satima njegova smrtnog života kako je zapisano u Evanđelju po Ivanu.

Ta je molitva bila namijenjena Kristovim sljedbenicima, uključujući sve nas.⁴ Spasitelj je u svojoj molbi svojem Ocu molio »da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno«. Spasitelj zatim nastavlja: »Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno.«⁵ Jedinstvo jest ono za što se Krist molio prije svoje izdaje i raspeća. Jedinstvo s Kristom i našim Nebeskim Ocem može se zadobiti kroz Spasiteljevo Pomirenje.

Gospodinovo spasonosno milosrđe ne ovisi o porijeklu, obrazovanju, ekonomskom statusu ili rasi. Temelji se na tome da budemo jedno s Kristom i njegovim zapovijedima.

Prorok Joseph Smith i Oliver Cowdery primili su objavu o osnivanju Crkve i njenom upravljanju 1830. godine, ubrzo nakon što je Crkva bila organizirana. Na prvom crkvenom saboru prorok Joseph pročitao je ono što je sada odsjek 20 te je to bila prva objava odobrena zajedničkom suglasnošću.⁶

Sadržaj ove objave doista je izvanredan. Podučava nas značaju i ulozi Spasitelja te kako pristupiti njegovoj moći i blagoslovima kroz njegovu pomirbenu milost. Prorok Joseph imao je 24 godine i već je primio brojne objave i dovršio prijevod Mormonove knjige darom i moću Božjom. I Joseph i Oliver utvrđeni su kao zaređeni apostoli, čime su imali ovlast predsjedavati Crkvom.

Stihovi 17 do 36 sadrže sažetak bitnoga crkvenog nauka, uključujući Božju stvarnost, stvaranje čovječanstva, Pad i naum spasenja Nebeskog Oca kroz Pomirenje Isusa Krista. Stih 37 sadrži bitne uvjete za krštenje u Gospodinovoj Crkvi. Stihovi 75 do 79 sadrže sakramentalne molitve koje koristimo svaki šabat.

Nauk, načela, sakramenti i postupci koje je Gospodin uspostavio po Josephu Smithu, proroku Obnove, doista su iskonski.⁷

Uvjeti za krštenje, iako duboki, jedinstveno su jednostavni. Oni prvenstveno uključuju poniznost pred Bogom, srce skršeno i duh raskajan,⁸ kajanje za sve grijehe, uzimanje na nas imena Isusa Krista, izdržavanje do kraja i očitovanje po našim djelima da smo primili od Duha Kristova.⁹

Značajno je kako su sve kvalifikacije za krštenje duhovne. Nije potrebno nikakvo ekonomsko ili društveno postignuće. Siromašni i bogati imaju iste duhovne uvjete.

Ne postoje uvjeti za rasu, spol ili etničku pripadnost. Mormonova knjiga jasno pokazuje da su svi pozvani uzeti udjela u dobroti Gospodinovoj, »crn[i ]i bijel[i]… zasužnjen[i ]i slobodn[i]… muško []i žensko… svi su jednaki pred Bogom.«¹⁰ »Svi [su] ljudi povlašteni, jedan kao i drugi, i nikome nije zabranjeno.«¹¹

S obzirom na našu »jednakost« pred Bogom, nema smisla naglašavati naše razlike. Neki su nas pogrešno potaknuli »da zamislimo kako su ljudi mnogo drugačiji od nas samih i jedni od drugih nego što zapravo jesu. [Neki] uzimaju stvarne, ali male razlike i uvećavaju ih u jazove.«¹²

Osim toga, neki su pogrešno pretpostavili kako, budući da su svi ljudi pozvani primiti njegovu dobrotu i vječni život, nema uvjeta za ponašanje.¹³

Međutim, Sveta pisma potvrđuju kako se sve odgovorne osobe moraju pokajati za grijehe i obdržavati njegove zapovijedi.¹⁴ Gospodin jasno kaže kako svi imaju moralno opredjeljivanje i da »su slobodni izabrati slobodu i vječni život, po velikom Posredniku svih ljudi… i poslušat[i] velike zapovijedi njegove; i b[iti] vjerni riječima njegovim, i izab[rati] vječni život«.¹⁵ Kako bismo primili blagoslove Spasiteljeva Pomirenja, moramo afirmativno primjenjivati svoje moralno opredjeljivanje u biranju Krista i poslušnosti njegovim zapovijedima.

Tijekom mojeg života, značenje »opredjeljivanja« i »slobodne volje« bilo je secirano i o njemu se raspravljalo. Bilo je i nastavlja biti mnogo intelektualnih argumenata o tim temama.

Na nedavnoj naslovnici publikacije bivših studenata velikog sveučilišta, istaknuti je profesor biolog tvrdio: »Nema mjesta za slobodnu volju.«¹⁶ Nije iznenađujuće što je profesor citiran u članku kao da je rekao: »Ne postoji takvo što kao Bog… i nema slobodne volje, (…) a ovo je ogroman, ravnodušan, prazan svemir.«¹⁷ Nisam se mogao jače ne složiti.

Temeljni nauk naše vjere jest da imamo moralno opredjeljivanje¹⁸ koje uključuje slobodnu volju.¹⁹ Opredjeljivanje je mogućnost izbora i djelovanja. Ono je nužno za naum spasenja. Bez moralnog opredjeljivanja ne bismo mogli učiti, napredovati ili odabrati biti jedno s Kristom. Zbog moralnog opredjeljivanja, »slobodni [smo] izabrati slobodu i vječni život«.²⁰ U predsmrtničkom vijeću na Nebu, Očev je naum uključivao opredjeljivanje kao bitan element. Lucifer se pobunio i »nastojaše uništiti opredjeljivanje čovjekovo«.²¹ U skladu s tim, povlastica je posjedovanja smrtnog tijela bila uskraćena Sotoni i onima koji su ga slijedili.

Drugi predsmrtni duhovi primjenjivali su svoje opredjeljivanje na slijeđenje nauma Nebeskog Oca. Duhovi blagoslovljeni rođenjem u ovaj smrtni život i dalje imaju opredjeljivanje. Slobodni smo birati i djelovati, ali ne kontroliramo posljedice. »Dobri i pravedni odabiri vode k sreći, miru i vječnom životu, dok će grješni i zli odabiri na kraju dovesti do boli i jada.«²² Kao što je Alma rekao: »Opačina nikad ne bijaše sreća.«²³

U ovom iznimno konkurentnom svijetu postoji stalan napor za isticanjem. Nastojanje da budemo najbolji što možemo jest pravedan i vrijedan pothvat. To je u skladu s Gospodinovim naukom. Napori da se obezvređuju ili omalovažavaju drugi ili stvore prepreke k njihovu uspjehu u suprotnosti su s Gospodinovim naukom. Ne možemo kriviti okolnosti ili druge za odluku da se djeluje suprotno Božjim zapovijedima.

U današnjem svijetu lako je usredotočiti se na materijalni i profesionalni uspjeh. Neki gube iz vida vječna načela i odabire koji imaju vječno značenje. Bilo bi mudro slijediti savjet predsjednika Russella M. Nelsona da »razmišlja[mo] celestijalno«.²⁴

Najznačajnije izbore mogu donijeti gotovo svi bez obzira na talente, sposobnosti, mogućnosti ili ekonomske okolnosti. Ključno je postaviti naglasak na stavljanje obiteljskih odabira na prvo mjesto. To je jasno kroz Sveta pisma. Razmislite o izvještaju u 1 Nefiju gdje je Lehi »oti[šao] u divljinu. I on ostavi kuću svoju i zemlju baštine svoje, i zlato svoje, i srebro svoje, i dragocjenosti svoje, i ne uze ništa sa sobom, osim obitelji svoje.«²⁵

Dok se suočavamo sa životnim peripetijama, događaju se mnogi događaji nad kojima imamo vrlo malo kontrole ili nikakvu kontrolu. Očito je da u tu kategoriju spadaju zdravstveni izazovi i nesreće. Nedavna pandemija bolesti COVID-19 ozbiljno je utjecala na ljude koji su činili sve kako treba. Nad najvažnijim odlukama imamo kontrolu. Prisjećajući se mojih misionarskih dana, starješina Marion D. Hanks, predsjednik naše misije, sve nas je natjerao da zapamtimo dio pjesme Elle Wheeler Wilcox:

Po pitanjima načela, ponašanja, vjerskog štovanja i pravednog življenja, imamo kontrolu. Naša vjera u Boga Oca i njegova Sina Isusa Krista te njihovo štovanje jest odluka koju donosimo.²⁷

Molim vas, shvatite da se ne zalažem za manje zanimanja za obrazovanje ili zanimanje. Ono što želim reći jest da kada su napori koji se odnose na obrazovanje i zanimanje postavljeni kao prioriteti iznad obitelji ili toga da budemo jedno s Kristom, neželjene posljedice mogu biti značajno oprečne.

Jasan i jednostavan nauk iznesen u Nauku i savezima 20 dirljiv je i uvjerljiv dok pojačava i pojašnjava svete duhovne pojmove. On podučava da spasenje dolazi dok Isus Krist opravdava i posvećuje pokajničke duše zbog Spasiteljeve milosti.²⁸ To stvara uvjete za istaknutu ulogu njegova pomirenja.

Trebali bismo nastojati uključiti druge u naš krug jedinstva. Ako želimo slijediti molbu predsjednika Russella M. Nelsona da sabiremo raspršeni Izrael s obje strane vela, moramo uključiti druge u naš krug jedinstva. Kao što je predsjednik Nelson tako lijepo podučio: »Vjerni se ljudi sabiru u Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana na svakom kontinentu i diljem otoka morskih. Razlike u kulturi, jeziku, spolu, rasi i nacionalnosti blijede u beznačajnost dok vjerni stupaju na put saveza i dolaze našem voljenom Otkupitelju.«²⁹

Ujedinjeni smo našom ljubavlju i vjerom u Isusa Krista i kao djeca brižnoga Nebeskog Oca. Bit istinske pripadnosti jest biti jedno s Kristom. Uredbe krštenja i sakramenta izložene u Nauku i savezima 20, zajedno s našim hramskim savezima, ujedinjuju nas na posebne načine i omogućuju nam da budemo jedno na svaki vječno značajan način te da živimo u miru i skladu.

Iznosim svoje sigurno i pouzdano osvjedočenje da Isus Krist živi, a zbog njegova Pomirenja možemo biti jedno s Kristom. U sveto ime Isusa Krista, amen.