Sve će biti dobro zbog hramskih saveza

Moja ljubljena braćo i sestre, ovo zasjedanje Općeg sabora za mene je bilo sveto vrijeme. Zahvalan sam na zaduženju da se obratim milijunima svetaca posljednjih dana i našim prijateljima diljem svijeta. Volim vas i znam da vas i Gospodin voli.

Prije više od 50 godina imao sam povlasticu služiti kao predsjednik koledža Ricks u Rexburgu u državi Idaho. Ujutro 5. lipnja 1976. moja supruga Kathy i ja dovezli smo se iz Rexburga do hrama Idaho Falls kako bismo prisustvovali pečaćenju bliskog prijatelja. Naravno, s četiri dječaka u našem domu u to vrijeme, naše putovanje u hram moglo se ostvariti samo uz pomoć hrabre dadilje! Ostavili smo joj našu dragocjenu djecu na brigu i odradili kratku, 30-minutnu vožnju.

Naše iskustvo u hramu toga dana bilo je predivno, kao i uvijek. Međutim, nakon završetka hramskog pečaćenja – i dok smo se pripremali za povratak kući – primijetili smo mnoge hramske radnike i posjetitelje hrama kako nervozno razgovaraju u predvorju hrama. U nekoliko trenutaka jedan od hramskih radnika rekao nam je da se novoizgrađena brana Teton u istočnom Idahu srušila! Više od 300 milijuna kubičnih metara vode teklo je kroz branu u 775 četvornih kilometara susjednih dolina. Veći dio grada Rexburga bio je pod vodom, s domovima i vozilima koje su odnijele poplavne vode. Dvije trećine od 9000 stanovnika odjednom su ostali bez krova nad glavom.¹

Kao što možete zamisliti, naše misli i brige okrenule su se sigurnosti naše drage djece, stotine studenata i nastavnog osoblja te zajednici koju smo voljeli. Bili smo udaljeni manje od 50 km od kuće, a ipak na taj dan, puno prije mobilnih telefona i tekstualnih poruka, nismo imali načina kako bismo odmah komunicirali s našom djecom, niti smo se mogli voziti od Idaho Fallsa do Rexburga budući da su sve ceste bile zatvorene.

Naša jedina opcija bila je da prenoćimo u mjesnom motelu u Idaho Fallsu. Kathy i ja kleknuli smo zajedno u našoj motelskoj sobi i ponizno molili Nebeskog Oca za sigurnost naše drage djece i tisuće drugih koji su pogođeni tragičnim događajem. Sjećam se da je Kathy koračala sobom do ranih jutarnjih sati, brinući se o svojoj djeci. Unatoč svojim vlastitim brigama, uspio sam smiriti svoj um i zaspati.

Nedugo zatim probudila me moja draga, vječna suputnica i rekla: »Hal, kako možeš spavati u ovakvom trenutku?«

Tada su ove riječi jasno ušle u moje srce i um. Rekao sam svojoj supruzi: »Kathy, bez obzira na ishod, sve će biti dobro zbog hrama. Sklopili smo saveze s Bogom i zapečatili se kao vječna obitelj.«

U tom je trenutku bilo kao da je Duh Gospodnji potvrdio u našem srcu i umu ono što smo oboje već znali da je istinito: uredbe pečaćenja, koje se nalaze jedino u domu Gospodnjem i poslužuju se ispravnom svećeničkom ovlašću, povezale su nas kao muža i ženu, a naša su djeca bila zapečaćena za nas. Zaista nije bilo potrebe za strahom i bili smo zahvalni što smo kasnije saznali da su naši dečki bili na sigurnom.

Možda ova izjava predsjednika Thomasa S. Monsona najbolje opisuje ono što smo Kathy i ja osjećali te nezaboravne noći. »Kad odlazimo u hram, možemo zadobiti dimenziju duhovnosti i osjećaj mira. (…) Shvatit ćemo istinsko značenje Spasiteljevih riječi kada kaže: ‛Ostavljam vam mir; i to svoj, dajem vam… Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce’ [Ivan 14:27].«²

Blagoslovljen sam osjetiti taj mir svaki put kada uđem u sveti hram. Sjećam se prvog dana kada sam ušao u hram Salt Lake. Bio sam mladić.

Pogledao sam gore prema visokom bijelom stropu koji je tu prostoriju činio toliko svjetlom da se činila kao da je otvorena prema nebu. I u tom mi je trenutku pomisao pala na pamet jasnim riječima: »Na ovom sam rasvijetljenom mjestu već bio.« No tada su mi odmah u misli ušle sljedeće riječi, ne mojim glasom: »Ne, nikada prije nisi bio ovdje. Sjećaš se trenutka prije svojeg rođenja. Bio si na svetom mjestu poput ovog gdje je Gospodin mogao doći.«

Braćo i sestre, ponizno svjedočim da se, dok odlazimo u hram, možemo podsjetiti vječne naravi naših duhova, našeg odnosa s Ocem i njegovim božanskim Sinom te naše krajnje želje da se vratimo u naš nebeski dom.

U nedavnim obraćanjima na saborima predsjednik Russell M. Nelson podučio je:

»Najsigurnije mjesto za biti duhovno jest živjeti unutar vaših hramskih saveza!

Sve u što vjerujemo i svako obećanje koje je Bog dao svojem narodu saveza objedinjuju se u hramu.«³

»Svaka osoba koja sklapa saveze u… hramovima – te ih obdržava – ima povećani pristup moći Isusa Krista.«⁴

Također je podučio da »jednom kada sklopimo savez s Bogom, zauvijek napuštamo neutralno tlo. Bog neće napustiti svoj odnos s onima koji su skovali takvu vezu s njim. Zapravo, svi oni koji su sklopili savez s Bogom imaju pristup posebnoj vrsti ljubavi i milosrđa.«⁵

Pod nadahnutim vodstvom predsjednika Nelsona, Gospodin je ubrzao izgradnju hramova diljem svijeta i nastavit će je ubrzavati. To će omogućiti priliku svoj Božjoj djeci da prime uredbe spasenja i uzvišenja te sklope i obdržavaju svete saveze. Osposobiti se za sklapanje svetih saveza nije jednokratni napor, već doživotni obrazac. Gospodin je rekao da će za to biti potrebno sve naše srce, sva moć, sav um i sva snaga.⁶

Često sudjelovanje u uredbama hrama može stvoriti uzorak predanosti Gospodinu. Kada obdržavate svoje hramske saveze i sjećate ih se, pozivate suputništvo Duha Svetoga da vas i ojača i pročisti.

Tada možete iskusiti osjećaj svjetla i nade kako svjedoči da su obećanja istinita. Spoznat ćete da je svaki savez s Bogom prilika da mu se približite, što će tada stvoriti želju u vašem srcu da obdržavate hramske saveze.

Obećano nam je: »Zbog našeg saveza s Bogom, on se nikada neće umoriti u svojim nastojanjima da nam pomogne i nikada nećemo iscrpiti njegovo milosrdno strpljenje s nama.«⁷

Samo kroz saveze pečaćenja u hramu možemo primiti jamstvo o brižnim obiteljskim vezama koje će se nastaviti nakon smrti i trajat će vječno. Poštivanje braka i obiteljskih saveza sklopljenih u Božjim hramovima pružit će zaštitu od zla sebičnosti i oholosti.

Dosljedna briga braće i sestara jednih za druge doći će samo uz ustrajna nastojanja da svoju obitelj vodite na Gospodinov način. Dajte djeci prilike da se mole jedni za druge. Brzo uočite početke nesloge i pohvalite djela nesebičnog služenja, naročito jednih prema drugima. Kada se braća i sestre mole jedni za druge i služe jedni drugima, srca će biti smekšana i okrenuta međusobno te prema njihovim roditeljima.

To je djelomično ono što je opisao Malahija kad je prorokovao o dolasku proroka Ilije: »I on će posaditi u srcima djece obećanja dana ocima, i srca djece okrenut će se k ocima njihovim. Kad ne bi bilo tako, cijela bi zemlja bila posve opustošena kod dolaska njegova.«⁸

Kušnje, izazovi i tuge zasigurno će doći svima nama. Nitko od nas nije imun na »trn u tijel[u]«.⁹ Ipak, dok odlazimo u hram i prisjećamo se naših saveza, možemo se pripremiti za primanje osobnog usmjerenja od Gospodina.

Kada smo se Kathy i ja vjenčali i zapečatili u hramu Logan Utah, tadašnji je starješina Spencer W. Kimball izvršio naše pečaćenje. U nekoliko riječi koje je izgovorio dao je sljedeći savjet: »Hal i Kathy, živite tako da, kada poziv dođe, može lako otići.«

U početku nismo razumjeli što taj savjet znači za nas, no dali smo sve od sebe kako bismo živjeli svoj život na način da budemo spremni otići služiti Gospodinu kada poziv dođe. Nakon što smo bili vjenčani gotovo 10 godina, stigao je neočekivani poziv od povjerenika crkvenog obrazovanja, Neala A. Maxwella.

Brižni savjet koji je predsjednik Kimball dao u hramu, a koji je bio da budemo u stanju »lako otići«, postao je stvarnost. Kathy i ja primili smo poziv da napustimo ono što se činilo kao idilična obiteljska situacija u Kaliforniji kako bismo služili u zaduženju i na mjestu o kojima nismo ništa znali. Međutim, naša je obitelj bila spremna otići zato što je prorok u svetom hramu, mjestu objave, vidio budući događaj za koji smo se tada bili pripremili.

Moja draga braćo i sestre, svjedočim da ne postoji ništa važnije od poštivanja saveza koje ste sklopili ili ćete možda sklopiti u hramu. Bez obzira gdje se nalazili na putu saveza, potičem vas da se osposobite i steknete pravo pohađati hram. Posjećujte ga onoliko često koliko to okolnosti dopuste. Sklapajte i obdržavajte svete saveze s Bogom. Mogu vas uvjeriti u istu istinu koju sam iznio Kathy usred noći prije gotovo pet desetljeća u motelskoj sobi u Idaho Fallsu: »Bez obzira na ishod, sve će biti dobro zbog hramskih saveza.«

Ostavljam vam svoje sigurno osvjedočenje da Isus jest Krist. On živi i vodi svoju Crkvu. Hramovi su domovi Gospodnji. Predsjednik Russell M. Nelson Božji je živući prorok na Zemlji. Volim ga i volim svakoga od vas. U sveto ime Isusa Krista, amen.