Savezi i odgovornosti
Crkva Isusa Krista poznata je kao crkva koja naglašava sklapanje saveza s Bogom.
»Kako se vaša Crkva razlikuje od drugih?« Moj se odgovor na ovo važno pitanje mijenjao kako sam sazrijevao i kako je Crkva rasla. Kada sam bio rođen u Uti 1932., članstvo naše Crkve brojalo je samo 700 000 ljudi, koji su bili grupirani uglavnom u Uti i obližnjim državama. U to smo vrijeme imali samo 7 hramova. Danas članstvo Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana broji više od 17 milijuna ljudi u otprilike 170 naroda. Od ovoga 1. travnja imamo 189 posvećenih hramova u mnogim zemljama i još 146 u planiranju i izgradnji. Osjećao sam da moram govoriti o svrsi tih hramova te o povijesti i ulozi saveza u našem štovanju. To će nadopuniti nadahnuta naučavanja prethodnih govornika.
I.
Savez je obveza ispunjavanja određenih odgovornosti. Osobne obveze ključne su za uređivanje naših pojedinačnih života i djelovanje društva. Ova se ideja trenutno osporava. Glasna manjina protivi se institucionaliziranoj vlasti i inzistira da osobe trebaju biti slobodne od bilo kakvih restrikcija koje ograničavaju njihovu pojedinačnu slobodu. Ipak znamo iz tisućljeća iskustva kako se osobe odriču nekih pojedinačnih sloboda kako bi stekli prednosti življenja u organiziranim zajednicama. Takva odricanja pojedinačnih sloboda načelno se temelje na obvezama ili savezima, izraženim ili podrazumijevanim.
Evo nekih primjera saveznih odgovornosti u našem društvu: (1) suci, (2) vojska, (3) medicinsko osoblje i (4) vatrogasci. Svi oni uključeni u ova poznata zanimanja obvezuju se – često službeno uobličeno prisegom ili savezom – izvršavati svoje dodijeljene dužnosti. Isto vrijedi i za naše cjelodnevne misionare. Karakteristična odjeća ili pločice s imenom namijenjene su označiti da je osoba pod savezom i stoga ima dužnost podučavati i služiti te treba biti podržana u tom služenju. Povezana svrha jest podsjetiti one koji ih nose na njihove odgovornosti u savezu. Ne postoji čarolija u njihovoj karakterističnoj odjeći ili simbolima, samo potreban podsjetnik na posebne odgovornosti koje su oni koji ih nose preuzeli. To je također istinito i za simbole zaručničkog i vjenčanog prstenja te njihovu ulogu u pružanju obavijestiti promatračima ili podsjećanju onih koji ih nose na odgovornosti saveza.
II.
Ono što sam rekao o tome kako su savezi temelj za uređivanje pojedinačnih života odnosi se posebice na vjerske saveze. Temelj i povijest mnogih vjerskih pripadnosti i uvjeta temelje se na savezima. Na primjer, Abrahamov savez temelj je za nekoliko velikih vjerskih tradicija. Predstavlja svetu zamisao o Božjim obećanjima saveza s njegovom djecom. Stari zavjet često spominje Božji savez s Abrahamom i njegovim potomstvom.1
Prvi dio Mormonove knjige, koji je napisan tijekom razdoblja Starog zavjeta, jasno pokazuje ulogu saveza u izraelskoj povijesti i bogoštovlju. Nefiju je bilo rečeno da su izraelski zapisi toga razdoblja »zapis… o Židovima, što sadrži saveze Gospodnje, koje on sklopi s domom Izraelovim«.2 U knjigama Nefijevim često se spominju Abrahamov savez3 i Izrael kao »Gospodnji narod saveza«.4 Praksa sklapanja saveza s Bogom ili vjerskim vođama također je zabilježena u zapisima Mormonove knjige o Nefiju, Josipu u Egiptu, kralju Benjaminu, Almi i zapovjedniku Moroniju.5
III.
Kada je došlo vrijeme za obnovu punine evanđelja Isusa Krista, Bog je pozvao proroka Josepha Smitha. Ne znamo puni sadržaj ranih uputa anđela Moronija ovom mladom proroku koji je sazrijevao. Znamo da je rekao Josephu kako »Bog ima djelo koje želi da izvede[]« i da »punina vječnog evanđelja« mora biti objelodanjena, uključujući »obećanja dana ocima«.6 Također znamo da su Sveta pisma koja je mladi Joseph najintenzivnije čitao – čak i prije nego što je bio upućen uspostaviti crkvu – bila mnoga naučavanja o savezima koje je prevodio u Mormonovoj knjizi. Ta je knjiga glavni izvor Obnove za puninu evanđelja, uključujući Božji naum za njegovu djecu te je ispunjena referencama na saveze.
Budući da je bio dobro upoznat s Biblijom, Joseph je zasigurno znao za referencu u Poslanici Hebrejima o Spasiteljevoj nakani da »s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopi[] novi savez«.7 Poslanica Hebrejima također govori o Isusu kao o »posrednik[u] Novoga saveza«.8 Značajno je da je biblijski zapis o Spasiteljevu smrtnom službeništvu nazvan »Novi zavjet«, virtualni sinonim za »Novi savez«.
Savezi su bili temeljni u Obnovi evanđelja. To je očito u prvim koracima koje je Gospodin uputio proroku da poduzme u uspostavljanju Njegove Crkve. Čim je Mormonova knjiga bila objavljena, Gospodin je uputio uspostavljanje svoje obnovljene Crkve, koja bi uskoro bila nazvana Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.9 Objava zabilježena u travnju 1830. upućuje da će osobe »biti… primljen[e] krštenjem u crkvu njegovu« nakon što »posvjedoče« (što znači svečano svjedočiti) »da se istinski pokajahu za sve grijehe svoje, i voljni su preuzeti na sebe ime Isusa Krista, imajući odlučnost da mu služe do svršetka«.10
Ova ista objava upućuje da se Crkva »sastaje često na blagovanje od kruha i vina u spomen na Gospodina Isusa«. Važnost ove uredbe očita je u riječima saveza navedenim za starješinu ili svećenika koji službuje. On blagoslivlja ambleme kruha za »duše svih onih koji blaguju od njega… da… posvjedoč[e] tebi, o Bože, Vječni Oče, da su voljni preuzeti na sebe ime Sina tvojega, i uvijek ga se spominjati i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade«.11
Središnja uloga saveza u novoobnovljenoj Crkvi ponovno je potvrđena u predgovoru koji je Gospodin dao za prvo objavljivanje svojih objava. Tamo Gospodin izjavljuje da je pozvao Josepha Smitha zato što žitelji Zemlje »odlutaše od uredbi mojih, i prekršiše vječni savez moj«.12 Ta objava nadalje objašnjava da su njegove zapovijedi dane »da bi vječni savez moj mogao biti uspostavljen«.13
Danas razumijemo uloge saveza u obnovljenoj Crkvi i štovanju njezinih članova. Predsjednik Gordon B. Hinckley dao je ovaj sažetak o utjecaju našeg krštenja i našega tjednog blagovanja sakramenta: »Svaki član ove crkve koji je ušao u vode krštenja postao je stranka svetog saveza. Svaki puta kada blagujemo od sakramenta Gospodnje večere, obnavljamo taj savez.«14
Mnogi su nas govornici na ovom saboru podsjetili da predsjednik Russell M. Nelson često govori o naumu spasenja kao o »put[u] saveza« koji nas »vodi… natrag k [Bogu]« i sve se »svodi… na naš odnos s Bogom«.15 Predsjednik podučava o značaju saveza u našim hramskim obredima i potiče nas da vidimo kraj otpočetka i da »razmišlja[mo] celestijalno«.16
IV.
Sada govorim više o hramskim savezima. U ispunjavanju svoje odgovornosti da obnovi puninu evanđelja Isusa Krista, prorok Joseph Smith proveo je većinu svojih posljednjih godina usmjeravajući izgradnju hrama u Nauvoou u Illinoisu. Kroz njega je Gospodin objavio sveta naučavanja, nauk i saveze koje njegovi nasljednici trebaju posluživati u hramovima. Tamo su osobe koje su bile podarene bile podučene Božjem naumu spasenja i pozvane sklopiti svete saveze. Onima koji su živjeli vjerno tim savezima obećan je vječni život, u kojem je »sve… njihovo« i oni će »prebivati u nazočnosti Boga i Krista njegova u vijeke vjekova«.17
Obredi podarivanja u hramu Nauvoo bili su posluživani netom prije nego što su naši prvi pioniri bili protjerani kako bi započeli svoje povijesno putovanje do planina na zapadu. Imamo svjedočanstva mnogih pionira da im je moć koju su primili svezavši se za Krista kroz svoje podarivanje u hramu Nauvoo dala snagu da izvrše svoje epsko putovanje i uspostave se na zapadu.18
Osobe koje su podarene u hramu odgovorne su nositi hramsko donje rublje, odjeću koja nije vidljiva jer se nosi ispod vanjske odjeće. Ono podsjeća podarene članove na svete saveze koje su sklopili i blagoslove koji su im obećani u svetom hramu. Kako bismo ostvarili te svete svrhe, upućeni smo stalno nositi hramsko donje rublje, s tim da su jedina odstupanja ona koja su očito nužna. Budući da savezi ne uzimaju dan odmora, skidanje hramskog donjeg rublja može se razumjeti kao odricanje od saveznih odgovornosti i blagoslova na koje se odnose. Za razliku od toga, osobe koje vjerno nose svoje hramsko donje rublje i obdržavaju svoje hramske saveze stalno potvrđuju svoju ulogu učenika Gospodina Isusa Krista.
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana izgrađuje hramove diljem svijeta. Njihova je svrha blagosloviti Božju djecu saveza hramskim bogoštovljem te svetim odgovornostima, moćima i jedinstvenim blagoslovima vezivanja s Kristom koje primaju savezom.
Crkva Isusa Krista poznata je kao crkva koja naglašava sklapanje saveza s Bogom. Savezi su svojstveni u svakoj uredbi spasenja i uzvišenja koje ova Crkva poslužuje. Uredba krštenja te njezini povezani savezi uvjeti su za ulazak u celestijalno kraljevstvo. Uredbe i povezani savezi hrama uvjeti su za uzvišenje u celestijalnom kraljevstvu, a to je vječni život, »najveći od svih darova Božjih«.19 To je fokalna točka Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.
Svjedočim o Isusu Kristu koji je glava te Crkve i zazivam njegove blagoslove na sve koji nastoje obdržavati svoje svete saveze. U ime Isusa Krista, amen.