Čuda, anđeli i moć svećeništva

Mnogi danas kažu kako čuda više ne postoje, da su anđeli izmišljeni i da su Nebesa zatvorena. Svjedočim da čuda nisu prestala, anđeli su među nama i Nebesa su doista otvorena.

Kada je naš Spasitelj Isus Krist bio na Zemlji, dao je svećeničke ključeve svojem glavnom apostolu Petru.¹ Kroz te ključeve Petar i drugi apostoli vodili su Spasiteljevu Crkvu. No kada su ti apostoli umrli, ključevi svećeništva bili su uzeti sa Zemlje.

Svjedočim kako su drevni ključevi svećeništva obnovljeni. Petar, Jakov i Ivan te drugi drevni proroci ukazali su se kao uskrsla bića koja su udijelila proroku Josephu Smithu ono što je Gospodin opisao kao »ključeve kraljevstva svojega, i rasporedbu evanđelja«.²

Ti isti ključevi prenosili su se od proroka do proroka do danas. Petnaest muškaraca koje podržavamo kao proroke, vidjeoce i objavitelje koriste ih kako bi vodili Spasiteljevu Crkvu. Kao i u drevna vremena, postoji jedan stariji apostol koji drži i ovlašten je koristiti sve svećeničke ključeve. On je predsjednik Russell M. Nelson, prorok i predsjednik obnovljene Kristove Crkve u naše doba: Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Kroz Spasiteljevu Crkvu primamo blagoslove svećeništva – uključujući moć Božju da nam pomogne u našem životu. Pod ovlaštenim svećeničkim ključevima dajemo sveta obećanja Bogu i primamo svete uredbe koje nas pripremaju živjeti u njegovoj nazočnosti. Počevši s krštenjem i potvrdom, a zatim u hramu, mi idemo naprijed na putu savezā koji nas vode natrag k njemu.

Rukama položenim na naše glave, također primamo svećeničke blagoslove, uključujući usmjerenje, utjehu, savjet, iscjeljenje i moć da slijedimo Isusa Krista. Tijekom svojeg života bio sam blagoslovljen tom velikom moću. Kako je objavljeno u Svetim pismima, nazivamo je moć svetog Melkisedekova svećeništva.³

U svojoj sam mladosti stekao veliko poštovanje prema toj moći, posebice kako se očitovala u svećeničkim blagoslovima. Dok sam služio kao mladi misionar u Čileu, moj suradnik i ja bili smo uhićeni i odvojeni. Nikad nam nije rečeno zašto. Bilo je to vrijeme velikoga političkog preokreta. Tisuće je ljudi uhitila vojna policija i nikada se više nije čulo za njih.

Nakon što su me ispitali, sjedio sam sam u zatvorskoj ćeliji, ne znajući hoću li ikada više vidjeti svoje najmilije. Okrenuo sam se svojemu Nebeskom Ocu, gorljivo moleći: »Oče, uvijek su me podučavali da ti paziš na svoje misionare. Molim te Oče, ja nisam ništa posebno, no bio sam poslušan i trebam tvoju pomoć večeras.«

Sjeme njegove pomoći bilo je zasađeno mnogo godina ranije. Nakon svojeg krštenja bio sam potvrđen za člana Crkve i dan mi je dar Duha Svetoga. Dok sam se molio, sam, iza rešetaka, Duh Sveti odmah je došao k meni i utješio me. Donio mi je u um vrlo poseban odlomak iz mojega patrijarhalnog blagoslova, koji je još jedan blagoslov svećeništva. U njemu mi je Bog obećao da ću svojom vjernošću moći biti zapečaćen u hramu za vrijeme i vječnost sa ženom punom ljepote, kreposti i ljubavi, da ćemo postati roditelji dragocjenih sinova i kćeri te da ću biti blagoslovljen i uveličan kao otac u Izraelu.

Te nadahnute riječi o mojoj budućnosti ispunile su mi dušu mirom. Znao sam da su došle od mojega brižnoga Nebeskog Oca koji uvijek ispunjava svoja obećanja.⁴ U tom sam trenutku imao uvjerenje da ću biti pušten i doživjeti ispunjenje tih obećanja.

Otprilike godinu dana kasnije, Nebeski me Otac blagoslovio ženom koja je puna ljepote, kreposti i ljubavi. Lynette i ja bili smo zapečaćeni u hramu. Bili smo blagoslovljeni s tri dragocjena sina i četiri dragocjene kćeri. Postao sam otac, sve u skladu s Božjim obećanjima u patrijarhalnom blagoslovu koji sam primio kao 17-godišnji dječak.

»Stoga, ljubljena braćo moja [i sestre], da li čudesa prestadoše zato što Krist uziđe na nebo? (…)

Ne; niti anđeli prestadoše posluživati djeci ljudskoj.«⁵

Svjedočim kako se čuda i posluživanja stalno događaju u našem životu, često kao izravan rezultat svećeničke moći. Neki se svećenički blagoslovi odmah ispunjavaju, na načine na koje možemo vidjeti i razumjeti. Drugi se postupno odvijaju i neće se u potpunosti ostvariti u ovom životu. No Bog održava sva svoja obećanja, uvijek, kao što je prikazano u sljedećem izvješću iz naše obiteljske povijesti.

Moj djed po ocu, Grant Reese Bowen, bio je čovjek velike vjere. Jasno se sjećam kako sam ga čuo da prepričava kako je primio svoj patrijarhalni blagoslov. U svoj je dnevnik zabilježio: »Patrijarh mi je obećao dar iscjeljenja. Rekao je: ‘Bolesni će biti iscijeljeni. Da, mrtvi će biti podignuti pod vašim rukama.’«

Godinama kasnije, djed je gomilao sijeno kada se osjetio potaknutim vratiti se u kuću. Dočekao ga je njegov otac koji mu je prilazio. »Grante, tvoja je majka upravo preminula«, rekao je njegov otac.

Ponovno citiram iz djedova dnevnika: »Nisam zastao, nego sam žurno ušao u kuću i izašao na prednji trijem gdje je ona ležala na ležaljci. Pogledao sam je i mogao vidjeti kako u njoj nema više ni znaka života. Sjetio sam se svojega patrijarhalnog blagoslova i obećanja da će, budem li vjeran, kroz moju vjeru bolesni biti iscijeljeni i mrtvi će biti podignuti. Položio sam svoje ruke na njezinu glavu i rekao Gospodinu da, ako je obećanje koje mi je dao kroz patrijarha istinito, to očituje u ovom trenutku i podigne moju majku natrag u život. Obećao sam mu da ja, ako bi on to učinio, nikada ne bih trebao oklijevati učiniti sve što je u mojoj moći za izgradnju njegova kraljevstva. Dok sam se molio, otvorila je oči i rekla: ‘Grante, podigni me. Bila sam u svijetu duhova, ali ti si me pozvao natrag. Neka ovo uvijek bude svjedočanstvo tebi i ostatku moje obitelji.’«

Predsjednik Russell M. Nelson podučio nas je da tražimo čuda i očekujemo ih.⁶ Svjedočim da su, zato što je svećeništvo obnovljeno, moć i ovlast od Boga na Zemlji. Kroz pozive i vijeća, muškarci i žene, mladi i stari, mogu sudjelovati u svećeničkom djelu. To je djelo čuda, kojem prisustvuju anđeli. To je djelo nebesko i blagoslivlja svu Božju djecu.

Godine 1989. naša sedmeročlana obitelj vraćala se s aktivnosti odjela na otvorenom. Bilo je kasno. Lynette je očekivala naše šesto dijete. Osjetila je snažan poticaj da veže svoj sigurnosni pojas, što je zaboravila učiniti. Nedugo nakon toga došli smo iza jednog zavoja na cesti; auto je prešao crtu u našu traku. Idući oko 110 km na sat, skrenuo sam kako bih izbjegao udar u nadolazeći automobil. Naš se kombi zakotrljao, klizio niz autocestu i skliznuo s ceste, konačno se zaustavivši, sletjevši na suvozačevu stranu na zemlju.

Sljedeće čega se sjećam bio je Lynettin glas: »Shayne, moramo izaći kroz tvoja vrata.« Visio sam u zraku na sigurnosnom pojasu. Trebalo mi je nekoliko sekundi da se orijentiram. Počeli smo dizati svako dijete iz kombija kroz moj prozor, koji je sada bio strop kombija. Plakali su, pitajući se što se dogodilo.

Ubrzo smo shvatili da je naša 10-godišnja kći Emily nestala. Vikali smo njezino ime, no nije bilo odgovora. Članovi odjela, koji su također putovali kući, bili su na mjestu događaja i mahnito su je tražili. Bilo je tako mračno. Ponovno sam svjetiljkom pogledao u kombi i na svoj užas, vidio Emilyjino sićušno tijelo zarobljeno pod kombijem. Očajnički sam pozvao: »Moramo podići kombi s Emily.« Zgrabio sam krov i povukao. Bilo je samo nekoliko drugih koji su dizali, ali kombi se čudesno prevrnuo na kotače, otkrivajući Emilyjino beživotno tijelo.

Emily nije disala. Lice joj je bilo boje ljubičaste šljive. Rekao sam: »Trebamo joj dati blagoslov.« Dragi prijatelj i član odjela kleknuo je sa mnom i ovlašću Melkisedekova svećeništva, u ime Isusa Krista, zapovjedili smo joj da živi. U tom je trenutku Emily duboko hrapavo udahnula.

Nakon nekog vremena (činilo se kao da su prošli sati) konačno je stigla hitna pomoć. Emily je hitno prebačena u bolnicu. Imala je puknutu plućnu maramicu i presječenu tetivu u koljenu. Oštećenje mozga bilo je zabrinjavajuće zbog vremena koje je provela bez kisika. Emily je bila u komi dan i pol. Nastavili smo se moliti i postiti za nju. Bila je blagoslovljena potpunim oporavkom. Danas su Emily i njezin suprug Kevin roditelji šestero kćeri.

Čudesno, svi su ostali prošli bez ikakvih ozljeda. Beba koju je Lynette nosila bio je Tyson. I on je bio pošteđen ikakve ozljede te je rođen naredne veljače. Osam mjeseci kasnije, nakon što je primio svoje zemaljsko tijelo, Tyson se vratio kući Nebeskom Ocu. On je naš anđeoski sin čuvar. Osjećamo njegov utjecaj u našoj obitelji i radujemo se ponovno biti s njim.⁷

Oni koji su podizali kombi s Emily primijetili su da se činilo kako kombi nije težak. Znao sam kako su se nebeski anđeli pridružili zemaljskim anđelima kako bi podigli vozilo s Emilyjina tijela. Također znam da je Emily vraćena u život moću svetog svećeništva.

Gospodin je objavio tu istinu svojim slugama: »Ići [ću] pred licem vašim. Bit ću vam zdesna i slijeva, a Duh će moj biti u srcima vašim, i anđeli moji oko vas da vas ponesu.«⁸

Svjedočim kako je »Sveto svećeništvo, prema redu Sina Božjega«⁹ – Melkisedekovo svećeništvo – sa svojim ključevima, ovlašću i moći obnovljeno na Zemlji u ovim posljednjim danima. Znam da će, iako sve okolnosti ne ispadnu onako kako se nadamo i molimo, Božja čuda uvijek doći prema njegovoj volji, njegovu rasporedu i njegovu naumu za nas.

Ako želite blagoslove svećeništva, uključujući čuda i službeništvo anđela, pozivam vas da kročite putem saveza koje je Bog omogućio svakome od nas. Članovi i vođe Crkve koji vas vole pomoći će vam poduzeti sljedeći korak.

Svjedočim da Isus Krist, Sin Božji, živi i vodi svoju Crkvu kroz živuće proroke koji obnašaju i primjenjuju svećeničke ključeve. Duh Sveti jest stvaran. Spasitelj je dao svoj život kako bi nas iscijelio, spasio i vratio kući.

Svjedočim da čuda nisu prestala, anđeli su među nama i Nebesa su doista otvorena. O, kako li su otvorena! U ime Isusa Krista, amen.