Ustani! Zove te

Prije nekog vremena upitao sam svoju suprugu: »Možeš li mi reći zašto, koliko se sjećam, nikada u životu nismo imali većih problema?«

Pogledala me je i rekla: »Naravno. Reći ću ti zašto nikada nismo imali većih problema; to je zato što imaš jako kratko pamćenje!«

Njezin me je brzi i pametni odgovor natjerao da još jednom shvatim kako življenje evanđelja Isusa Krista ne uklanja bol i iskušenja koja su neophodna za rast.

Evanđelje nije način za izbjegavanje izazova i problema, već rješenje za povećanje naše vjere i učenje kako se nositi s njima.

Imao sam osjećaj za tu istinu prije nekoliko mjeseci, kada sam jednog dana hodao i odjednom mi je vid postao mutan, taman i valovit. Bio sam uplašen. Zatim su mi liječnici rekli: »Ako odmah ne počnete s tretmanom, mogli biste izgubiti vid čak i za nekoliko tjedana.« Bio sam još i više uplašen.

A onda su rekli: »Trebate intravitrealne injekcije – injekcije ravno u oko – širom otvoreno oko – svaka četiri tjedna, do kraja života.

Bio je to neugodan poziv na buđenje.

Zatim je uslijedilo razmišljanje u obliku pitanja. Upitao sam se: »U redu! Moj fizički vid nije dobar, ali što je s mojim duhovnim pogledom? Trebam li tamo neki tretman? I što znači imati jasan duhovni pogled?«

Razmišljao sam o priči o slijepcu, po imenu Bartimej, opisanoj u Evanđelju po Marku. Sveta pisma kažu: »Čim ču da je to Isus Nazarećanin, poče vikati: ‘Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!’«¹

Tehnički, u očima mnogih, Isus je bio samo sin Josipov, pa zašto ga je Bartimej zvao »Sin[om] Davidov[im]«? Jednostavno zato što je prepoznao da je Isus doista Mesija, za koga je prorokovano da će biti rođen kao potomak Davidov.²

Zanimljivo je kako je taj slijepac, koji nije imao fizički vid, prepoznao Isusa. Duhovno je vidio ono što nije mogao fizički vidjeti, dok su mnogi drugi mogli fizički vidjeti Isusa, ali su bili u potpunosti duhovno slijepi.

Iz te priče učimo više o jasnomu duhovnom pogledu.

Čitamo: »Mnogi su ga riječima zaustavljali da šuti, ali on je još jače vikao: ‘Sine Davidov, smiluj mi se!’«³

Svi oko njega govorili su mu da bude tiho, ali on je još i više vikao jer je znao tko je Isus zapravo. Ignorirao je te glasove i vrištao još jače.

Djelovao je umjesto da se na njega djeluje. Unatoč svojim ograničenim okolnostima, upotrijebio je svoju vjeru kako bi nadišao svoja ograničenja.

Stoga, prvo načelo koje učimo jest to da zadržavamo jasan duhovni pogled kada se usredotočimo na Isusa Krista i ostanemo odani onome što znamo da je istinito.

Braćo i sestre, kako bismo zadržali svoj duhovni vid netaknutim, trebamo odlučiti ne slušati glasove svijeta oko nas. U ovom zbunjujućem i zbunjenom svijetu moramo ostati vjerni onome što znamo, vjerni svojim savezima, vjerni u obdržavanju zapovijedi i ponovno potvrditi naša uvjerenja još jače, poput tog čovjeka. Trebamo svijetu još glasnije izvikivati svoje svjedočanstvo o Gospodinu. Taj je čovjek poznavao Isusa, ostao vjeran onome što je vjerovao i nisu ga omeli glasovi oko njega.

Danas postoje mnogi glasovi koji pokušavaju utišati naše glasove kao učenikā Isusa Krista. Glasovi svijeta pokušavaju nas ušutkati, no upravo zbog toga moramo proglašavati svoje svjedočanstvo o Spasitelju glasnije i snažnije. Među svim glasovima svijeta, Gospodin računa na mene i vas da proglašavamo svoja svjedočanstva, podignemo svoj glas i postanemo njegov glas. Ako to ne učinimo, tko će svjedočiti o Isusu Kristu? Tko će izgovarati njegovo ime i proglašavati njegovo božansko poslanje?

Imamo duhovnu dužnost koja dolazi iz naše spoznaje o Isusu Kristu.

No, što je Bartimej učinio nakon toga?

Na Gospodinovu zapovijed da ustane, ponovno je djelovao u vjeri.

U Svetim pismima piše: »On baci svoj ogrtač, skoči i dođe k Isusu.«⁴

Taj je ponizan i vjeran čovjek razumio kako se može uzdići do boljeg života na Isusovu zapovijed. Znao je kako je bolji od svojih okolnosti i prva stvar koju je učinio kada je čuo Isusa kako ga zove bila je ta da je bacio svoj prosjački ogrtač.

Ponovno je djelovao umjesto da se na njega djeluje.

Možda je pomislio: »Ne treba mi to više, sada kada je Isus došao u moj život. Ovo je novi dan. Završio sam s ovim životom bijede. S Isusom mogu započeti novi život sreće i radosti u njemu, s njim i kroz njega. I nije me briga što svijet misli o meni. Isus me zove i on će mi pomoći živjeti novim životom.«

Kakva čudesna promjena!

Kad je bacio svoj prosjački ogrtač, riješio se svih izgovora.

I to je drugo načelo: zadržavamo jasan duhovni pogled kada ostavimo naravnog čovjeka iza sebe, pokajemo se i započnemo novi život u Kristu.

Način kako to učiniti jest sklapanjem i obdržavanjem saveza da se uzdignemo do boljeg života kroz Isusa Krista.

Sve dok nalazimo isprike da sažalijevamo sebe, da sažalijevamo svoje okolnosti i probleme te da se sažalijevamo zbog svih loših stvari koje nam se događaju u životu, pa čak i zbog svih loših ljudi za koje mislimo da nas čine nesretnima, zadržavamo ogrtač prosjaka na svojim ramenima. Istina je da nas ponekad ljudi, svjesno ili ne, povrijede. No trebamo odlučiti djelovati s vjerom u Krista uklanjanjem mentalnog i emocionalnog ogrtača koji još uvijek možda nosimo kako bismo sakrili izgovore ili grijeh te odbaciti ga, znajući da nas on može i hoće iscijeliti.

Nikada ne postoji dobar izgovor za reći: »Takav sam kakav jesam zbog nekih nesretnih i neugodnih okolnosti. I ne mogu se promijeniti i opravdan sam.«

Kada razmišljamo na taj način, odlučujemo da se na nas djeluje.

Zadržavamo prosjački ogrtač.

Djelovati u vjeri znači osloniti se na našeg Spasitelja, vjerujući da se kroz njegovo Pomirenje možemo uzdići iznad svega po njegovoj zapovijedi.

Treće je načelo u posljednje tri riječi: »dođe k Isusu«.

Kako je mogao doći k Isusu pošto je bio slijep? Jedini način bio je hodati prema Isusu slušajući njegov glas.

I to je treće načelo: zadržavamo jasan duhovni pogled kada čujemo glas Gospodnji i dopustimo mu da nas vodi.

Baš kao što je taj čovjek uzdignuo svoj glas iznad glasova oko sebe, bio je u stanju slušati glas Gospodnji usred svih drugih glasova.

To je ista vjera koja je dopustila Petru hodati po vodi sve dok je držao svoje duhovno usmjerenje na Gospodina i nije bio ometen vjetrovima oko sebe.

Zatim priča o tom slijepcu završava riječima: »Smjesta progleda i uputi se za njim.«⁵

Jedna od najvažnijih lekcija u toj priči jest ta da je taj čovjek primijenio istinsku vjeru u Isusa Krista i primio čudo jer je zatražio s pravom nakanom – pravom nakanom da ga slijedi.

I to je krajnji razlog za blagoslove koje primamo u svojem životu, a to je slijediti Isusa Krista. Radi se o prepoznavanju njega, sklapanju i obdržavanju saveza s Bogom zbog njega, mijenjanju same naše naravi kroz njega i ustrajanju do svršetka slijedeći ga.

Za mene, zadržavanje jasnoga duhovnog pogleda znači usredotočiti se na Isusa Krista.

Dakle, je li moj duhovni vid jasan kada dobivam injekcije za oči? Pa tko sam ja da to kažem? No zahvalan sam za ono što vidim.

Jasno vidim ruku Gospodnju u ovomu svetom djelu i svojem životu.

Vidim vjeru mnogih, gdje god idem, koji osnažuju moju vlastitu vjeru.

Vidim anđele svuda oko sebe.

Vidim vjeru mnogih koji ne vide Gospodina fizički, ali prepoznaju ga duhovno jer ga prisno poznaju.

Svjedočim kako je ovo evanđelje odgovor za sve jer je Isus Krist odgovor za svakoga. Zahvalan sam na onome što mogu vidjeti dok slijedim svojeg Spasitelja.

Obećavam da ćemo, kada čujemo glas Gospodnji i dopustimo mu da nas vodi na Spasiteljevu putu saveza, biti blagoslovljeni jasnim pogledom, duhovnim razumijevanjem te mirom srca i uma tijekom našeg života.

Izvikujmo svoje svjedočanstvo o njemu, glasnije od glasova oko nas, u svijetu koji o Isusu Kristu treba čuti više, a ne manje. Uklonimo prosjački ogrtač koji još uvijek možda nosimo i izdignimo se iznad svijeta u bolji život u Kristu i kroz njega. Riješimo se svih izgovora da ne slijedimo Isusa Krista i pronađimo sve dobre razloge da ga slijedimo kada čujemo njegov glas. Ovo je moja molitva, u ime Isusa Krista. Amen.