Uvod u Pavlovu poslanicu Rimljanima

Poslanica Rimljanima je najduža Pavlova poslanica i mnogi ju smatraju najboljom. Ova poslanica sadrži njegovo najpotpunije objašnjenje nauka opravdanja po vjeri u Isusa Krista, a ne po provođenju Mojsijevog zakona. Sadrži mnoga naučavanja o naucima spasenja i praktičnoj primjeni tih nauka u svakodnevnom životu. Proučavanjem ove poslanice polaznici mogu steći veću zahvalnost za Pomirenje Isusa Krista i za nadu i mir koje svi ljudi mogu pronaći u Kristu.

Apostol Pavao je autor poslanice Rimljanima (vidi Rimljanima 1:1). U pisanju ove poslanice, Pavao je imao pomoć pisara, Tercija, koji je napisao svoj pozdrav rimskim svecima pred kraj poslanice (vidi Rimljanima 16:22).

Pavao je napisao ovu poslanicu Rimljanima iz Korinta pred kraj svojeg trećeg misionarskog putovanja. Nekoliko tragova upućuje na to da je Pavao napisao poslanicu tijekom tri mjeseca koja je proveo u Korintu (vidi Djela 20:2–3, pojam Grčka u ovim stihovima odnosi se na Korint), vjerojatno između 55. i 56. g. po. Kr. (Vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«.)

Poslanica Rimljanima naslovljena je na članove Crkve u Rimu (vidi Rimljanima 1:7). Nepoznato je porijeklo Crkve u Rimu, no vjerojatno datira otprilike od dana Pedesetnice kad su Židovi iz Rima čuli Petrovo propovijedanje (vidi Djela 2:10). Premda Pavao još nije bio u Rimu, napisao je pozdrave određenim svecima koje je poznavao ili osobno od prije ili preko drugih koji su živjeli u Rimu, poput Priske i Akvile (vidi Djela 18:1–2, 18, Rimljanima 16:1–16, 21).

Postoje barem tri glavna razloga zašto je Pavao poslao poslanicu Rimljanima:

(1) Da pripremi svoj budući dolazak u Rim. Godinama je Pavao želio propovijedati evanđelje u Rimu (vidi Djela 19:21, Rimljanima 1:15, 15:23). Također se nadao da će Crkva u Rimu služiti kao baza iz koje može služiti misiju u Španjolskoj (vidi Rimljanima 15:22–24, 28).

(2) Da razjasni i obrani svoja naučavanja. Pavao se suočavao s opetovanim protivljenjem pojedinaca koji nisu razumjeli ili su iskrivljavali njegova naučavanja o Mojsijevom zakonu i vjeri u Krista (vidi Djela 13:45, 15:1–2, 21:27–28, Rimljanima 3:8, 2. Petrova 3:15–16). Pavao je očito imao razloga pretpostavljati da su takvi nesporazumi došli do članova Crkve u Rimu pa je pisao kako bi ublažio bilo kakve brige prije nego stigne.

(3) Da promiče jedinstvo između židovskih i poganih članova Crkve. Nedugo prije nego je Pavao napisao ovu poslanicu, židovski kršćani, koje je car Klaudije protjerao iz Rima (vidi Djela 18:2), počeli su se vraćati u Rim i u pretežno pogane kršćanske kongregacije. Ova situacija mogla je potaknuti neke od napetosti i problema između Židova i poganih kršćana. Kao »apostol poganih« (Rimljanima 11:13), Pavao je tražio integraciju poganih obraćenika u Crkvu, no kao Židov (vidi Rimljanima 11:1) osjećao je veliku želju da njegov narod prihvati evanđelje. Promicao je jedinstvo Crkve podučavanjem kako se nauci evanđelja odnose na sve svece (vidi Rimljanima 3:21–4:25, 11:13–36, 14:1–15:13).

Nakon uvodnog pozdrava poslanica započinje izjavom njezine teme: »Evanđelj[e] [Krista]… je sila Božja za spasenje« svima koji »živ[e] od vjere« u Isusa Krista (Rimljanima 1:16–17).

Premda je poslanica Rimljanima igrala važnu ulogu u kršćanskoj povijesti, također je, nažalost, bila »izvor većeg doktrinarnog nerazumijevanja, pogrešnog tumačenja i nevolja nego bilo koja druga biblijska knjiga«, prema starješini Bruceu R. McConkieju iz Zbora dvanaestorice apostola (»Doctrinal New Testament Commentary«, 3 sveska [1965.–1973.], 2:211). Čak i među ranim kršćanima, Pavlovi su spisi smatrani »teško razumljivi[ma]« i njegova su naučavanja ponekad iskrivljavana i pogrešno tumačena (2. Petrova 3:15–16).

Rimljanima 1–3 Pavao objašnjava nauk opravdanja po vjeri u Isusa Krista. Pavao definira stanje grešnosti koje čeka sve ljude i podučava da je Pomirenje Isusa Krista Božje rješenje ovog problema za sve ljude. Vjerno prihvaćajući Pomirenje Krista svi ljudi će biti opravdani (bit će im oprošteno) i primit će spasenje.

Rimljanima 4–8 Pavao navodi Abrahamov primjer kako bi ilustrirao nauk opravdanja po vjeri. Tumači nauke spasenja i podučava kako će ti nauci utjecati na živote svih koji imaju vjeru u Krista.

Rimljanima 9–16 Pavao piše o izabranom statusu Izraelaca, prikazuje odbacivanje evanđelja i konačno spasenje. Pavao savjetuje Židovima i poganim članovima Crkve da žive evanđelje kako bi zavladali mir i jedinstvo unutar Crkve. Zahtijeva od svetaca u Rimu da nastave obdržavati zapovijedi.