Knjižnica
Lekcija 127: 1. Solunjanima 2:1–2


Lekcija 127

1. Solunjanima 2:1–2

Uvod

Pavao je pisao solunskim svecima nakon što je saznao da su bili vjerni evanđelju usred progona. Pohvalio ih je zbog njihove vjernosti i voljnosti da podučavaju evanđelje. Pavao je opisao razlog iz kojeg je propovijedao solunskim svecima.

Prijedlozi za podučavanje

1. Solunjanima 1

Pavao hvali solunske svece radi njihove vjernosti u nevoljama

Pozovite polaznike da iznesu pozitivna iskustva koja su imali dok su nastojali iznositi evanđelje drugima.

  • Koji su neki izazovi koje bismo mogli iskusiti dok nastojimo iznositi evanđelje?

Pozovite polaznike da, dok proučavaju 1. Solunjanima 1–2, potraže istine koje im mogu pomoći u njihovim naporima da iznose evanđelje.

Pozovite polaznike da pronađu Solun na zemljopisnoj karti br. 13: »Misionarska putovanja apostola Pavla«, u odsjeku Biblijske zemljopisne karte u Vodiču za Sveta pisma. Zatražite od polaznika da naglas pročita sljedeći opis svetaca u Solunu.

Sveci u Solunu bili su neki od prvih europskih obraćenika u Crkvi. Pavao, Sila i Timotej prvi su put tamo propovijedali tijekom Pavlovog drugog misionarskog putovanja, no neki su ih židovski vođe protjerali iz grada (vidi Djela 17:5–15). Solunske svece su nastavili proganjati čak i nakon što su Pavao i njegovi suradnici otišli. Pavao je kasnije napisao svoju poslanicu svecima kako bi ih ohrabrio dok su se suočavali s progonima.

Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Solunjanima 1:2–4. Zatražite od razreda da prati, tražeći zašto se Pavao radovao nad svecima u Solunu.

  • Zašto se Pavao radovao nad svecima u Solunu?

Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Solunjanima 1:5–6. Zatražite od razreda da prati, tražeći kako je Pavao naviještao evanđelje Solunjanima tijekom svojeg prethodnog posjeta.

  • Prema stihu 5, kako je Pavao naviještao evanđelje Solunjanima tijekom svojeg prethodnog posjeta? (Riječima i snagom Božjom.)

Zatražite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu starješine Brucea R. McConkieja iz Zbora dvanaestorice apostola. Pozovite razred da posluša na što se odnosi riječ i snaga evanđelja.

Slika
starješina Bruce R. McConkie

»Istinito evanđelje sastoji se od dvije stvari: Riječi i Snage. Svatko može imati riječ; knjige u kojima su napisane općenito su dostupne. No, snaga mora doći od Boga; ona jest i mora biti razdijeljena prema njegovoj nakani i volji onima koji ostaju vjerni zakonu što im daje pravo da ju prime.

Riječ evanđelja je usmeni ili pisani zapis onoga što ljudi moraju učiniti kako bi bili spašeni… 

No, stvarno spasenje dolazi samo kada se Božja snaga prima i koristi, a ta snaga je snaga svećeništva Duha Svetoga« (Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 3:42–43).

  • Prema starješini McConkieju, na što se odnosi riječ evanđelja? Na što se odnosi snaga evanđelja?

  • Prema stihu 6, što su Solunjani učinili nakon što su bili podučeni evanđelju po Božjoj riječi i snazi? (Postali su sljedbenici Gospodinovi i njegovi sluge.)

  • Kako biste saželi Pavlova naučavanja u stihovima 5–6 kao načelo? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, ali bi trebali prepoznati sljedeće načelo: Dok podučavamo evanđelje Isusa Krista po Božjoj riječi i snazi, možemo pomoći drugima postati Gospodinovi sljedbenici i njegovi sluge.)

  • Što trebamo učiniti kako bismo se pripremili naučavati evanđelje riječju i snagom Božjom?

Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Solunjanima 1:7–9. Zatražite od razreda da prati, tražeći što su još solunski sveci učinili nakon što su primili evanđelje.

  • Što su još solunski sveci učinili nakon što su primili evanđelje? Kako je njihov primjer utjecao na druge vjernike oko njih?

  • Koju istinu možemo naučiti iz ovih stihova o tome kako propovijedati evanđelje? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, no trebaju prepoznati sljedeću istinu: Možemo iznositi evanđelje kroz svoj primjer.)

Kako biste pomogli polaznicima razumjeti ovu istinu, zamolite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Dietera F. Uchtdorfa iz Prvog predsjedništva:

Slika
predsjednik Dieter F. Uchtdorf

»Najučinkovitiji način propovijedanja evanđelja je kroz primjer. Živimo li u skladu s našim vjerovanjima, ljudi će to primijetiti. Ako se vidi slika Isusa Krista u našem životu [vidi Alma 5:14], ako smo radosni i pomireni sa svijetom, ljudi će htjeti znati zašto. Jedna od najvećih propovijedi ikada izrečenih o misionarskom radu je jednostavna misao koja se pripisuje Sv. Franji Asiškom: ‘Propovijedajte evanđelje svagda, a kada je potrebno koristite se riječima’ [William Fay i Linda Evans Shepherd, Share Jesus without Fear (1999.), 22]« (»Waiting on the Road to Damascus«, Ensign ili Liahona, svibanj 2011., 77).

  • Kako biti primjer može biti učinkovitiji način iznošenja evanđelja od samo govorenja o evanđelju?

  • Kako vam je nečiji primjer pomogao ili prihvatiti evanđelje ili potpunije živjeti evanđelje?

1. Solunjanima 2

Pavao je opisao kako su on i njegovi suradnici posluživali Solunjanima

Objasnite da je Pavao, nakon što je pohvalio solunske svece zbog njihovog pravednog primjera, podsjetio Solunjane na njegovu ljubav prema njima i primjer koji je postavio kada im je ranije naviještao evanđelje.

Napišite sljedeću svetopisamsku referencu na ploču:

1. Solunjanima 2:1–13

  • Koje riječi ili izrazi opisuju pravedan primjer koji su Pavao i njegovi suradnici postavili Solunjanima?

Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence čitaju iz 1. Solunjanima 2:1–13 dok ostatak razreda prati. Ili, umjesto da zamolite polaznike da čitaju naglas, možete ih zamoliti da istraže ove stihove u malim skupinama, parovima ili zasebno. Zamolite polaznike da potraže riječi ili izraze koji opisuju pravedan primjer koji su Pavao i njegovi suradnici postavili Solunjanima. Možete predložiti da polaznici označe ono što pronađu.

Nakon dovoljno vremena, zamolite polaznike da dođu pred ploču i navedu jednu ili dvije riječi ili izraze koje su otkrili. Zatražite ih da objasne kako te riječi ili izrazi mogu voditi naše napore u postavljanju pravednog primjera drugima.

Sažmite 1. Solunjanima 2:14–18 objašnjavajući da je Pavao rekao da su sveci u Solunu bili progonjeni radi prihvaćanja evanđelja. Rekao je svecima da ih je pokušao ponovno posjetiti, no da mu je protivnik »presje[kao] put« (stih 18).

Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Solunjanima 2:19–20. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Pavao opisao kao svoju »nad[u]… radost… krun[u]« (stih 19).

  • Što je Pavao opisao kao svoju »nad[u]… radost… krun[u]«?

  • Kako bi se Pavlova nada, radost i radovanje mogli usporediti s nadom, radosti i radovanjem Nebeskog Oca za nas?

Dovršite svjedočeći o istinama prepoznatim u ovoj lekciji. Pozovite polaznike da promisle kako mogu iznositi evanđelje govoreći o njemu i postavljajući pravedan primjer. Potaknite ih da djeluju prema bilo kojem poticaju koji prime.

Komentari i osnovni podaci

1. Solunjanima 1:1, 3 »Bog O[ta]c i Gospodin Isus Krist«

Pavao je često započinjao svoju poslanicu s izjavom o Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu, potvrđujući nauk da su Otac i Sin zasebna bića.

1. Solunjanima 1:14 »Da ste izabrani«

Riječ izabrani u 1. Solunjanima 1:4 odnosi se na biti odabran od Gospodina temeljem dostojnosti u predsmrtnom životu kako bi bili pribrojani među njegov narod saveza. Izabranima su »dani posebni blagoslovi i dužnosti kako bi oni mogli blagosloviti sve narode svijeta« (Vodič za Sveta pisma, »Odabranje«, scriptures.lds.org).

1. Solunjanima 1:6–9 »Tako da ste postali uzor svim vjernicima«

Starješina Joseph B. Wirthlin iz Zbora dvanaestorice apostola opisivao je zašto se Pavao radovao u solunskim svecima:

»Pavao se radovao u činjenici da ono što je rekao Solunjanima njima nisu bile beznačajne riječi jer su slušali s najvećim zanimanjem, a ono čemu su podučeni proizvelo je snažnu želju za pravednošću u njihovom životu… Pavao je bio zadovoljan da je evanđeoska poruka primljena s takvom radošću i srećom, unatoč mnogim teškoćama. Naposljetku, primijetio je ono što je sigurno bilo njihovo najveće postignuće – da su bili nadahnuti primjeri svim susjedima i da je od njih riječ Gospodnja ponuđena drugima posvuda, puno dalje od njihovih granica. Pavao im je odao počast kada im je rekao da je, gdje god je putovao, pronalazio ljude koji su mu govorili o njihovim čudesnim dobrim djelima i vjeri u Boga« (»There Am I in the Midst of Them«, Ensign, svibanj 1976., 56–57).