Nakon što su židovski vođe uhitili i ispitali Isusa, izručili su ga Pilatu radi suđenja i presude. Pilat je pristao na Isusovo Raspeće iako je postao uvjeren u Isusovu nedužnost. Dok je bio na križu, Spasitelj je predao svoju majku na brigu apostolu Ivanu. Nakon što je razapet, Isusovo je tijelo položeno u grobnicu.
Židovski su vođe uhitili i ispitali Isusa, a zatim ga doveli pred Pilata
Napišite sljedeće pitanje na ploču:
Kada je najteže brinuti se za dobrobit drugih?
Pozovite polaznike da objasne kako bi odgovorili na pitanje s ploče.
Objasnite kako su Isus Krist i rimski upravitelj odabrali davati prednost, ili vrednovati, različite stvari tijekom događaja opisanih u Ivanu 18–19. Zapišite brige Isusa Krista i Pilatove brige na suprotnim stranama ploče. Pozovite polaznike da potraže istine dok proučavaju Ivana 18–19, koje im mogu pomoći znati koje bi brige trebale imati prednost u njihovom životu.
Sažmite Ivana 18:1–3 objašnjavajući da nakon što je Isus patio u Getsemanskom vrtu, Juda Iskariotski je stigao sa stražarima glavara svećeničkih i farizeja kako bi uhitio Isusa.
Kada biste znali da vam se približava skupina naoružanih stražara da vas uhite i naposljetku usmrte, kakva bi mogla biti vaša reakcija?
Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence naglas pročitaju Ivana 18:4–11 i Luku 22:50–51. Zatražite od razreda da prati i potraži kako je Isus reagirao kada je ova skupina stigla.
Što je Isus rekao onima koji su ga došli uhititi? (Možete objasniti kako se riječi ove u Ivanu 18:8 i onih u Ivanu 18:9 odnose na apostole koji su bili s Isusom.)
Prema ovim stihovima, za koga je Isus bio zabrinut? (Dok polaznici odgovaraju, navedite sljedeće izraze na ploču ispod »brige Isusa Krista«: zaštititi svoje apostole; iscijeliti uho sluge; činiti volju Nebeskoga Oca.)
Zatražite polaznika da naglas pročita sljedeći sažetak Ivana 18:12–32:
Isus je dopustio stražarima da ga uhite. Odveli su ga k Ani, jednom od židovskih vođa, a zatim Kajfi, velikom svećeniku koji je nastojao osuditi Isusa na smrt. Petar i drugi apostoli slijedili su Isusa. Kada je troje različitih ljudi upitalo Petra je li on jedan od Isusovih učenika, on je tri puta zanijekao da ga poznaje. Nakon što je Kajfa ispitao Isusa, židovski su vođe odveli Isusa Pilatu, rimskom upravitelju judejske provincije, radi suđenja i presude. Samo su Rimljani imali ovlast provesti osudu na smrt u Jeruzalemu.
Objasnite kako se ovo suđenje vjerojatno odvilo u tvrđavi Antonija blizu hrama. (Možete razmotriti da pozovete polaznike neka otvore Zemljopisnu kartu 5: »Jeruzalem u Isusovo doba« u Vodiču za Sveta pisma te potraže tvrđavu Antonija [na koordinatama B3 na zemljopisnoj karti].
Pozovite dvoje polaznika da naglas pročitaju Spasiteljeve i Pilatove riječi, svatko svoj dio, zabilježene u Ivanu 18:33–37. (Možete pozvati ove polaznike da prije nastave pronađu retke koje će čitati.) Razmotrite preuzeti ulogu pripovjedača ili pozvati drugog polaznika da bude pripovjedač. Zatražite od razreda da prati dok polaznici čitaju svoje dijelove i potraži što je Pilat htio znati od Isusa.
Prema Ivanu 18:33, što je Pilat htio znati o Isusu?
Objasnite da su židovski vođe optužili Isusa za tvrdnju da je kralj Židova jer ako je Isus tvrdio da je kralj, mogao je biti optužen za pobunu ili izdaju protiv rimske vlade (vidi Ivan 19:12), zločin koji je bio kažnjiv smrću.
Što je Isus objasnio Pilatu? (Njegovo kraljevstvo »ne pripada ovomu svijetu« [Ivan 18:36], a on je došao na svijet »da svjedoči[] za istinu« [Ivan 18:37].)
Zatražite polaznike da u tišini pročitaju Ivana 18:38–40 i potraže što je Pilat zaključio o Isusu.
Što je Pilat zaključio o Isusu? (Rekao je da »ne nalazi[] na njemu nikakve krivnje« [stih 38].)
Prema stihu 39, što je Pilat pokušao učiniti kako bi oslobodio Isusa?
Sažmite Ivana 19:1–5 objašnjavajući da su rimski vojnici bičevali Isusa i izrugivali mu se. Pilat je tada predstavio Isusa narodu.
Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Ivana 19:4, 6 i potraže što je Pilat odgovorio Židovima (»Ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje!«).
Na temelju Pilatove upornosti da ne pronalazi nikakve krivnje na Isusu, što je Pilat vjerojatno vjerovao da je ispravno za učiniti?
Pozovite polaznika da naglas pročita Ivana 19:7. Zatražite od razreda da prati i potraži što su židovski vođe rekli Pilatu o Isusu.
Pozovite polaznike koji su čitali Pilatove, Isusove i pripovjedačeve riječi da nastave svoje uloge i naglas pročitaju Ivana 19:8–11. Zatražite od razreda da prati i potraži Pilatov odgovor kada je čuo da je Isus rekao da je Sin Božji.
Kako je Pilat reagirao nakon što su mu židovski vođe rekli kako je Isus rekao da je Sin Božji?
Kako biste se vi osjećali da ste bili na Pilatovom mjestu nakon što biste čuli što je Isus rekao o vašoj moći namjesnika? Zašto?
Objasnite da je Isusova izjava zabilježena u stihu 11 o tome da na židovskim vođama leži »veći grijeh« ukazivala na to da ako Pilat popusti zahtjevu mnoštva i naredi Isusovo raspeće, Pilat će biti kriv za grijeh, no ne u istoj mjeri kao oni koji su aktivno tražili Isusovu smrt.
Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mateja 27:19 i potraže što je Pilatova žena savjetovala Pilata da učini. Zatražite polaznike da izvijeste što su otkrili.
Pozovite polaznika da naglas pročita Ivana 19:12–15. Zatražite od razreda da prati i potraži što je Pilat nastojao učiniti vezano za Isusa i kako su Židovi odgovorili.
Što su židovski vođe rekli Pilatu kada su saznali da je on htio pustiti Isusa?
Podsjetite polaznike da je Cezar bio Rimski car koji je dao Pilatu njegov položaj upravitelja Judeje. Tijekom nekoliko ranijih prigoda Pilat je naredio rimskim vojnicima da pobiju Židove i oskvrnuo je neke od njihovih najsvetijih vjerskih tradicija. Pilatova su djela prijavljena Cezaru, a Cezar je prekorio Pilata (vidi poglavlje 34, napomenu 7 u djelu Jesus the Christ Jamesa E. Talmagea, 3. izdanje [1916.], 648–649).
Što se moglo dogoditi Pilatu da su Židovi prijavili kako on nije »prijatelj« Cezaru (stih 12)? (Kada bi Cezar pomislio da mu Pilat nije odan, mogao bi ga razriješiti njegovog položaja i moći namjesnika.)
Naglasite kako je Pilat trebao birati između zaštite vlastitih interesa i oslobađanja Spasitelja za kojeg je znao da je nevin.
Pozovite polaznika da naglas pročita Ivana 19:16. Zatražite od razreda da prati i potraži što je Pilat odabrao učiniti.
Što je Pilat odabrao učiniti?
Što ovaj odabir pokazuje o tome oko čega se Pilat najvjerojatnije brinuo? (Dok polaznici odgovaraju, navedite sljedeće izraze na ploču ispod »Pilatove brige«: on sam; njegov položaj i moć.)
Koje načelo možemo naučiti iz Pilatove odluke da postavi vlastiti interes ispred oslobađanja Spasitelja za kojeg je smatrao da je nevin? (Nakon što polaznici odgovore, napišite sljedeće načelo na ploču: Postavljanje vlastitog interesa ispred činjenja onoga što je ispravno odvest će nas u grijeh.)
Koje su neke situacije u kojima bismo mogli biti kušani da postavimo vlastite interese ispred vršenja onog što je ispravno?
Što možemo učiniti kako bismo prevladali kušnju da postavimo vlastite interese ispred vršenja onog što je ispravno?
Pozovite polaznike neka potraže što mogu naučiti o Kristovoj osobnosti u usporedbi s Pilatovom osobnosti dok proučavaju posljednje trenutke smrtnog života Isusa Krista.
Isus je razapet, a njegovo je tijelo položeno u grobnicu
Sažmite Ivana 19:17–24 objašnjavajući da je Isus nosio svoj križ do Golgote gdje je razapet.
Pozovite polaznika da naglas pročita Ivana 19:25–27. Zatražite od razreda da prati i potraži tko je bio nazočan kada je Isus razapet.
Tko je stajao blizu križa kada je Isus razapet? (Nakon što polaznici odgovore, objasnite kako se izraz: »Učenika kojeg je… [Isus] ljubio« [stih 26], odnosi na apostola Ivana, znanog i kao Ivana Ljubljenog.)
Prema stihovima 26–27, za koga se Isus brinuo dok je visio na križu? Što je uputio Ivana da čini? (Brine se o njegovoj majci kao da je ona Ivanova majka.) Na ploči ispod »brige Isusa Krista« napišite dobrobit njegove majke.)
Ako je moguće, dajte polaznicima primjerak sljedeće izjave starješine Davida A. Bednara iz Zbora dvanaestorice apostola. Pozovite polaznika da naglas pročita izjavu.
Slika
starješina David A. Bednar
»Osobnost se otkriva… u moći razlučivanja patnje drugih ljudi kada i sami patimo; u sposobnosti da otkrijemo tuđu glad kada smo gladni; i u moći da posegnemo i pružimo suosjećanje za tuđu duhovnu agoniju kada smo i sami posred vlastite duhovne nevolje. Time, osobnost se pokazuje traženjem i posezanjem prema van kada je prirodna i instinktivna reakcija biti zaokupljeni sami sobom i okrenuti prema unutra. Ako je takva sposobnost doista vrhunski kriterij moralne osobnosti, onda je Spasitelj svijeta savršen primjer takve dosljedne i dobrotvorne osobnosti« (»The Character of Christ« [vjerski simpozij Sveučilišta Brighama Younga – Idaho, 25. siječnja 2003.], 2–3).
Na temelju onoga što smo naučili iz Ivana 18–19 o Spasiteljevoj osobnosti, što možemo činiti kako bismo pratili njegov primjer? (Dok polaznici odgovaraju, napišite sljedeću istinu na ploču: Možemo slijediti Spasiteljev primjer odabirom da pomognemo drugima čak i kada smo i sami u potrebi.)
Kako možemo prevladati želju da budemo zabrinuti prvenstveno za sebe i odabrati pomoći drugima čak i kada smo i sami u potrebi?
Kada ste vidjeli nekoga kako prati Spasiteljev primjer odabirom da pomogne drugima čak i kada je on ili ona u potrebi?
Možete iznijeti svoje svjedočanstvo o Isusu Kristu i savršenom primjeru koji je on postavio stavljajući tuđe potrebe ispred vlastitih. Pozovite polaznike da zapišu u svojim bilježnicama ili dnevnicima proučavanja Svetih pisama što će učiniti da bi slijedili Spasiteljev primjer.
Sažmite Ivana 19:28–42 objašnjavajući da je Josip iz Arimateje zatražio Isusovo tijelo od Pilata nakon što je Isus preminuo. Josip i Nikodem zatim su pripremili Spasiteljevo tijelo i položili ga u grobnicu koju je Josip donirao.
»Ove su riječi [‘Ja sam’] prevedene s izraza na grčkom jeziku egō eimi, koji se koristi na mnogim mjestima u Ivanu kada se govori o božanskom porijeklu Isusa Krista… Nakon što je Spasitelj rekao ove riječi, muškarci i stražari ‘uzmaknuše natrag i popadoše na zemlju’ (Ivan 18:6), ‘očito nemoćni da primijene moć nad Isusom osim ako im to ne bude dopušteno’ (Bruce R. McConkie, Doctrinal New Testament Commentary, 1:780). ‘Jednostavna dostojanstvenost i blaga, a ipak dojmljiva snaga Kristove nazočnosti dokazala se moćnijom od snažnog oružja i nasilnog naoružanja’ (James E. Talmage, Jesus the Christ, 3. izdanje [1916.], 615). Ovaj detalj pokazuje da je Spasitelj imao sposobnost prevladati svoje zarobitelje, ali se dobrovoljno predao uhićenju i raspeću« (New Testament Student Manual [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2014.], 256).
Ivan 19:12, 16. Zašto je Pilat donio odluku za koju je znao da je pogrešna?
Starješina James E. Talmage iz Zbora dvanaestorice apostola dao je ovaj koristan uvid u to zašto je Pilat donio odluku za koju je znao da je kriva:
»U čemu je ležao uzrok Pilatove slabosti? On je bio carev predstavnik, carski pravozastupnik s moći da razapne ili spasi; službeno, on je bio neograničeni vladar. Njegovo uvjerenje u Kristovu nevinost i njegova želja da ga spasi od križa je neupitna. Zašto se Pilat pokolebao, oklijevao, premišljao i na kraju pokleknuo suprotno svojoj savjesti i volji? Stoga što je, naposljetku, on bio rob više nego slobodan čovjek. On je bio u ropstvu svoje prošlosti. Znao je da ako do Rima dođe pritužba na njega, njegovu korupciju i okrutnost, njegove iznude i neopravdana pogubljenja koja je uzrokovao, sve bi se to okrenulo protiv njega. On je bio rimski vladar, no ljudi nad kojima je primjenjivao službenu vlast uživali su vidjeti ga u ropskoj uslužnosti, kada su sa zlobnim praskom iznad njegove glave prasnuli bičem prijetnje da će ga prijaviti njegovom carskom gospodaru, Tiberiju« (Jesus the Christ, 3. izdanje [1916.], 641).
Starješina Talmage je nadalje primijetio da je »Pilat znao što je ispravno, no nedostajalo mu je moralne hrabrosti da to učini« (poglavlje 34, napomena 7 u Jesus the Christ, 648).
Ivan 19:31–36 »Zamoliše Židovi Pilata da se razapetima prebiju golijeni«
Žrtve raspeća ponekad su živjele u muci nekoliko dana prije nego što bi preminule. Nakon što je razapeta osoba preminula, Rimljani bi obično ostavili tijela na križevima kako bi odvratili druge možebitne kriminalce. Međutim, Mojsijev je zakon zabranjivao ostavljanje tijela kriminalaca da vise na stablu preko noći (vidi Ponovljeni zakonik 21:22–23). Također, u slučaju Isusovog raspeća, sljedeći je dan bio šabat. Stoga su židovski vođe, želeći da se tijela uklone s križeva prije šabata koji je počinjao u suton, tražili da se ubrza smrt trojice muškaraca koji su bili na križevima tražeći da se polome njihove noge. To bi uzrokovalo da žrtve trpe stezanje u prsima i onemogućavanje disanja jer više ne bi mogli koristiti svoje noge da podrže njihovu težinu. Nakon što su slomili noge drugoj dvojici muškaraca, rimski su vojnici otkrili da je Isus već mrtav pa nije bilo potrebe da mu se polome noge.
Ovim je važnim trenutkom na križu ispunjeno starozavjetno proročanstvo: »On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti« (Psalmi 34:20). Uz to, Gospodin je podučio Izrael da se pashalnoj janjadi, koja je predskazala Isusovu žrtvu kao Jaganjca Božjeg, ne smiju lomiti kosti (vidi Izlazak 12:46).