Uvod u Judinu poslanicu

Judina poslanica opisuje sile otpada koje su bile na djelu u prvotnoj Crkvi. Dok polaznici proučavaju ovu poslanicu, naučit će kako razlučiti one koji nastoje zavesti učenike Isusa Krista od vjere. Polaznici također mogu početi osjećati važnost iskrenog zauzimanja za vjeru i da ostanu odani vjeri.

Autor ove poslanice identificira sebe kao »Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev« (Judina 1:1). Tradicionalno su razumije da je autor Juda, polubrat Isusa Krista (vidi Matej 13:55; Marko 6:3; Vodič za Sveta pisma, »Juda«). Juda je očito bio vrlo poštovani član Crkve u Jeruzalemu (vidi Djela 1:13–14; 1. Korinćanima 9:5). Ne postoji nagovijest koju je svećeničku službu Juda obnašao, no sama poslanica predlaže da je on bio na položaju ovlasti koji ga je osposobio da piše pisma savjeta.

Ne znamo gdje je Judina poslanica napisana. Ako je Juda, brat Isusov, doista autor ovoga pisma, vjerojatno je napisano između 40. i 48. po. Kr.

Judina poslanica napisana je vjernim kršćanima – »pozvanima, ljubljenima od Boga Oca i čuvanima za Isusa Krista« (Judina 1:1). Judina navedena svrha bila je potaknuti svoje čitatelje da se »bor[e] za vjeru« protiv bezbožnih učitelja koji su ušli u Crkvu i poticali nemoralno ponašanje te lažnih naučavanja koja su nijekala Gospodina Isusa Krista (Judina 1:3).

Iako je to jedna od najkraćih knjiga u Novom zavjetu, Judina poslanica sadrži podatak koji se ne nalazi nigdje drugdje u Bibliji. Juda je pisao o »anđel[ima] koji nisu sačuvali svoje dostojanstvo« (stih 6; vidi i Abraham 3:26), o sukobu između Mihaela i Lucifera nad Mojsijevim tijelom (stih 9) i o Henokovom proročanstvu o Spasiteljevom Drugom dolasku (stihovi 14–15; vidi i Mojsije 7:65–66).

Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola primijetio je nekoliko jedinstvenih obilježja Judine poslanice:

»U cijeloj je Bibliji Juda jedini koji je za nas sačuvao pojam da je predsmrtno postojanje bilo naše prvo stanje i da određeni anđeli nisu uspjeli proći taj ispit.

Njemu se okrećemo za oskudno znanje o razmirici između Mihaela i Lucifera po pitanju Mojsijevog tijela.

Samo je on zabilježio Henokovo veličanstveno proroštvo o Drugom dolasku Sina Čovječjega« (Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 3:415).

Judine su riječi oštre protiv onih koji se protive Bogu i njegovim slugama i protiv onih koji su provodili običaj nemoralnog poganskog bogoštovlja te tvrdili da su izuzeti iz potrebe poslušnosti Božjim zapovijedima, uključujući zakon ćudoredne čistoće. Juda je opisao neka od obilježja ovih iskvarenih pojedinaca.

Judina 1 Juda potiče članove Crkve da se iskreno »bor[e] za vjeru« (Judina 1:3). Objašnjava da su se ljudi oprezno ušuljali među svece te šire lažan nauk i zagovaraju zle postupke. Juda upozorava na sudove koji dolaze onima koji se okrenu od Boga. Juda savjetuje članove Crkve da izgrade svoju vjeru i »očuvaj[u]… sebe u ljubavi Božjoj« (Judina 1:21).