Nakon što je doznao probleme koje su proživljavali članovi Crkve u Korintu, Pavao je pisao tim članovima i potaknuo ih da riješe sukob i ujedine se. Također je objasnio da Bog poziva slabe i ponizne da propovijedaju njegovo evanđelje i da samo po Duhu možemo spoznati i razumjeti Božje tajne.
Pavao piše svecima u Korintu i potiče ih da riješe sukob i ujedine se
Pokažite razredu sliku obitelji, sportske momčadi i skupine prijatelja (ili napišite obitelj, sportska momčad, skupina prijatelja na ploču).
Što može uzrokovati podjele i sukob u svakoj od ovih skupina?
Kako takve podjele i sukob mogu utjecati na obitelj, momčad ili skupinu prijatelja?
Kako takve podjele i sukob među članovima Crkve mogu utjecati na Crkvu?
Pozovite polaznike da dok proučavaju 1. Korinćanima 1 potraže istinu kojoj je Pavao podučavao svece u Korintu o podjelama i sukobu.
Ako je moguće, pokažite kartu koja prikazuje Korint i antičku Grčku.
Zatražite polaznika da naglas pročita sljedeći odlomak:
Tijekom svog drugog misionarskog putovanja, Pavao je otišao u grad Korint, gdje je propovijedao evanđelje. Mnogi su tada kršteni (vidi Djela 18:1–18). Kasnije, dok je Pavao propovijedao u Efezu, doznao je da su nastali problemi među članovima Crkve u Korintu jer su se neki od obraćenika vraćali prijašnjim vjerovanjima i običajima štovanja idola. Pavao je pisao članovima Crkve u Korintu kako bi ih ojačao i podsjetio na njihovu obvezu služiti Gospodinu.
Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Korinćanima 1:1–2. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Pavao govorio članovima Crkve u Korintu.
Što je Pavao govorio članovima Crkve u Korintu?
Prema stihu 1, koji je položaj Pavao imao u Crkvi?
Sažmite 1. Korinćanima 1:3–9 objašnjavajući da je Pavao rekao svecima u Korintu da je u njihovo ime zahvalio Bogu za ljubav koju su primili preko Isusa Krista, koja ih je blagoslovila u svakom pogledu. Istaknite da je Pavao, dok je govorio svecima, koristio riječi koje upućuju da su Nebeski Otac i Isus Krist odvojena bića (vidi stih 3).
Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Korinćanima 1:10–11. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Pavao potaknuo korintske svece da čine.
Prema 1. Korinćanima 1:10, što Gospodin očekuje da kao članovi Crkve činimo? (Koristeći vlastite riječi, polaznici trebaju prepoznati načelo slično sljedećem: Gospodin očekuje od nas kao svetaca da budemo ujedinjeni i da riješimo podjele i sukobe.)
Što mi kao članovi Crkve možemo učiniti kako bismo riješili podjele i sukobe u našim obiteljima? U našim odjelima? (Napišite odgovore polaznika na ploču.)
Koje blagoslove možemo primiti ako smo ujedinjeni i ako riješimo sukobe?
Kad ste bili blagoslovljeni zahvaljujući ujedinjenosti u razredu, zboru, odjelu ili ogranku?
Podsjetite polaznike na odgovore napisane na ploči i potaknite ih da odaberu jedan način na koji mogu riješiti podjele i sukobe i da postave cilj kako ga primijeniti.
Sažmite 1. Korinćanima 1:12–16 objašnjavajući da su se sveci u Korintu raspoređivali u skupine na temelju toga tko ih je krstio. Sukobi su nastajali jer su vjerovali da je njihov status u Crkvi određen važnošću osobe koja ih je krstila.
Pavao podučava da Bog poziva slabe da propovijedaju njegovo evanđelje
Objasnite da su tijekom Pavlovog vremena mnogi Grci živjeli u Korintu. Ti Grci su iznimno cijenili filozofske ideje i svjetovnu mudrost.
Zašto je nekome tko cijeni svjetovne filozofije možda teško prihvatiti evanđelje? (Možete pročitati 2. Nefija 9:28.)
Pozovite polaznike da dok proučavaju 1. Korinćanima 1:17–31 potraže istinu koja im može pomoći razumjeti pogrešivost mudrosti svijeta.
Rasporedite razred u četiri skupine. Dodijelite svakoj skupini jedan od sljedećih navoda iz Svetih pisama: 1. Korinćanima 1:17–18, 1. Korinćanima 1:19–20, 1. Korinćanima 1:21–22 i 1. Korinćanima 1:23–24. Pozovite polaznike da u svojim skupinama pročitaju ove stihove, tražeći što je Pavao rekao o mudrosti svijeta naspram Božje mudrosti. Objasnite da izraz »jer Krist me nije poslao da krstim« u stihu 17 predlaže da Pavao nije poslan izgraditi reputaciju na temelju broja obraćenika koje je mogao pronaći. Možete također objasniti da se izrazi »mudrost mudrih« u stihu 19 i »mudrost svijeta« u stihu 20 odnose na pogrešne filozofske tradicije danas.
Nakon dovoljno vremena pozovite polaznika iz svake skupine da razredu sažme što je Pavao podučavao korintske svece o mudrosti. Nakon što sve skupine izvijeste, upitajte:
Što mislite zašto su nevjernici smatrali ludom poruku o Pomirenju Isusa Krista?
Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Korinćanima 1:25. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Pavao podučavao o ljudskoj mudrosti u usporedbi s Božjom mudrošću. Objasnite da je Pavao upotrijebio izraze »Božja ludost [je] mudrija od ljudi« i »Božja slabost [je] jača od ljudi« kako bi prenio Božju konačnu mudrost i moć. Bog nije lud niti ima ikakve slabosti.
Koju je istinu Pavao podučavao o ljudskoj mudrosti u usporedbi s Božjom mudrošću? (Nakon što polaznici odgovore, napišite sljedeću istinu na ploču: Božja mudrost je veća od ljudske mudrosti.)
Na koje načine može razumijevanje ove istine utjecati na to kako netko traži rješenja za svoje probleme?
Pozovite polaznika da naglas pročita 1. Korinćanima 1:26–27. Zatražite od razreda da prati, tražeći koga je Bog odabrao za propovijedanje njegovog evanđelja.
Koga je Bog odabrao za propovijedanje njegovog evanđelja?
Što mislite zašto Bog odabire one koje svijet smatra ludima i slabima da propovijedaju njegovo evanđelje?
Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću priču predsjednika Boyda K. Packera iz Zbora dvanaestorice apostola:
Slika
predsjednik Boyd K. Packer
»Sjedio sam u zrakoplovu pokraj potvrđenog ateista koji je toliko zagovarao svoje nevjerovanje u Boga da sam mu iznio svoje svjedočanstvo. ‘U krivu ste,’ rekao sam, ‘Bog postoji. Ja znam da on živi!’
Negodovao je: ‘Ne znate. Nitko to ne zna! Vi to ne možete znati!’ Kad nisam popustio, atest, koji je bio odvjetnik, postavio je možda krajnje pitanje na temu svjedočanstva. ‘U redu,’ rekao je podrugljivim, sniženim tonom, ‘kažete da znate. Recite mi kako znate.’
Kad sam pokušao odgovoriti, iako sam imao prestižne fakultetske diplome, nisam to mogao priopćiti…
Kad sam upotrijebio riječi Duh i svjedok, ateist je odgovorio: ‘Ne znam o čemu govorite.’ Riječi molitva, razlučivanje, i vjera bile su mu jednako beznačajne. ‘Vidite,’ rekao je, ‘zapravo ne znate. Da znate, mogli biste mi reći kako znate’…
Bio sam u nedoumici što učiniti« (»The Candle of the Lord«, Ensign, siječanj 1983., 51).
Što biste vi rekli ateistu?
Pozovite polaznike da dok proučavaju 1. Korinćanima 2 potraže istinu koja će im pomoći razumjeti zašto ovaj čovjek nije mogao razumjeti predsjednika Packera i zašto se mogu pouzdati u svoje znanje o duhovnim pitanjima.
Sažmite 1. Korinćanima 2:1–8 objašnjavajući da je Pavao rekao svecima u Korintu da nije upotrijebio mudrost svijeta da bi ih uvjerio u evanđelje. Podučavao ih je po Duhu kako bi imali vjere u Boga. Također, Pavao im je rekao da nevjernici ne mogu razumjeti otajstva Božja.
Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence naglas pročitaju 1. Korinćanima 2:9–16. Zatražite od razreda da prati, tražeći zašto je Pavao rekao da neki ljudi mogu znati i razumjeti »Božjih tajna« (stih 10), dok drugi ne mogu.
Prema stihovima 9–10, zašto Pavao i drugi vjerni ljudi razumiju Božje tajne?
Prema stihu 14, zašto neki ljudi nisu u stanju razumjeti Božje tajne?
Koju istinu možemo naučiti iz ovih stihova o tome kako možemo spoznati i razumjeti Božje tajne? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, ali pobrinite se da prepoznaju sljedeću istinu: Samo kroz Duh Božji možemo znati i razumjeti Božje tajne.)
Vratite se na priču predsjednika Packera i objasnite da se osjećao nadahnutim upitati čovjeka koji je sjedio do njega u zrakoplovu zna li kakvog je okusa sol. Pozovite polaznika da naglas pročita ostatak priče predsjednika Packera:
Slika
predsjednik Boyd K. Packer
»Nakon nekoliko pokušaja, naravno, nije uspio. Nije uspio samo riječima prenijeti tako uobičajeno iskustvo kao što je okus soli. Ponovno sam mu iznio svjedočanstvo i rekao: ‘Znam da Bog postoji. Ismijavali ste moje svjedočanstvo i rekli da ako znam mogu reći kako to točno znam. Prijatelju, duhovno rečeno, okusio sam sol. Ne mogu vam riječima ništa bolje prenijeti kako je ova spoznaja došla nego vi meni o okusu soli. No ponavljam vam, Bog postoji! On živi! I samo zato što vi ne znate, nemojte mi govoriti da ja ne znam, jer znam!’
Dok smo se rastajali, čuo sam ga kako mrmlja: ‘Ne trebam vašu vjeru za oslonac! Ne trebam ju.’
Nakon tog iskustva nikad se nisam sramio ili stidio što ne mogu riječima objasniti sve što duhovno znam« (»The Candle of the Lord«, 52).
Napišite riječi stvari Božje na ploču i upitajte polaznike što oni smatraju Božjim stvarima koje se mogu spoznati i razumjeti samo kroz njegov Duh. Napišite njihove odgovore na ploču.
Zašto je važno da vjerujemo da možemo spoznati i razumjeti Božje tajne samo kroz njegov Duh?
Podsjetite polaznike na popis na ploči i pozovite ih da iznesu svoje iskustvo u kojem su kroz Duha spoznali i razumjeli neku od Božjih stvari. Razmotrite iznijeti svoje iskustvo.
Potaknite polaznike da razmisle što mogu učiniti da bi potražili pomoć Duha dok nastoje spoznati i razumjeti Božje tajne.
Zaključite svjedočeći o istinama podučavanim u ovoj lekciji.
»Kad je Pavao govorio protiv ‘mudrost[i] svijeta’ (1. Korinćanima 1:20), govorio je o pogrešnim filozofskim tradicijama svog remena, a ne o svrhovitom učenju i obrazovanju koje Gospodin potiče (vidi Matej 22:37, 2. Nefi 9:29, Nis D&C 88:78–80). Pavao je opetovano upotrebljavao riječi mudrac i mudrost u 1. Korinćanima 1:17–2:13 za svjetovne filozofije i one koji ih podržavaju. Filozofske ideje su redovito bile predmetom javnih rasprava. Pavao je usporedio ograničenu ljudsku mudrost s moćnom porukom razapetog Božjeg Sina (vidi 1. Korinćanima 1:17–25). Unatoč onima koji su ismijavali evanđelje, vjera svetaca ne treba ovisiti o ‘ljudsk[oj] mudrost[i] nego Božj[oj] sna[zi]’ (1. Korinćanima 2:5).
Poruku o razapetom Mesiji bilo je teško prihvatiti i Židovima i poganima. U rimskom svijetu, raspeće je bilo kazna rezervirana za kriminalce ili robove i simbolizirala je sramotu i poraz. Ideja o tome da netko neizravno pati i umire za druge, zatim se kasnije vraća u život, bila je ‘ludost’ za filozofski usmjerene Grke (1. Korinćanima 1:23). Za Židove, čiji je pojam Mesije nosio očekivanje plemstva, moći i pobjede, poruka da je Mesija umro na križu bila je ‘sablazan’ i neprihvatljiva ideja (1. Korinćanima 1:23)« (New Testament Student Manual [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2014.], 364).
»Dok su mnogi Židovi i pogani odbacivali poruku evanđelja kao ‘ludost’ (1. Korinćanima 1:18), Pavao je podučavao da je ‘Božja ludost mudrija od ljudi, a Božja slabost jača od ljudi’ (1. Korinćanima 1:19–25). Bog često obavlja svoja djela preko pojedinaca koje svijet smatra ‘ludima’ i ‘slabima’ (vidi NiS 35:13–14, 124:1). U 1. Korinćanima 1:28, ‘temeljne stvari svijeta’ – one koje su skromne i ponizne – su one koje je Bog odabrao za obavljanje njegovog djela« (New Testament Student Manual [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2014.], 364).
Zbog toga što se »ono što dolazi od Duha Božjega« može samo »uz pomoć Duha prosuđivati« (1. Korinćanima 2:14), oni koji su svjetovno nastrojeni ne mogu razumjeti duhovne istine. Bog nam je omogućio način za stjecanje duhovnog znanja. Starješina Paul V. Johnson iz Sedamdesetorice je podučavao:
»U znanstvenom svijetu koriste se znanstvene metode za učenje istine i naprednog znanja. Tijekom godina to je bilo nevjerojatno korisno i dalo ogromne količine znanstvenog znanja te nastavlja potiskivati zavjesu neupućenosti o našem fizičkom svijetu. Učenje duhovnih stvari, međutim, zahtijeva drugačiji pristup od učenja znanstvenih stvari. Znanstvena metoda i razum su vrlo korisni, no sami za sebe nikad neće donijeti duhovnu spoznaju.
Učenje duhovnih stvari uključuje razum, no to nije dovoljno. Duhovne stvari učimo samo po Duhu…
Odgovori na duhovna pitanja se daju pojedincima koji ne ukrućuju svoja srca, koji pitaju s vjerom, vjeruju da će primiti i koji marljivo obdržavaju zapovijedi. Čak i kad slijedimo ovaj obrazac, ne kontroliramo vrijeme kad ćemo dobiti odgovore. Ponekad naši odgovori dođu brzo, a ponekad moramo pitanja staviti na policu na neko vrijeme i osloniti se na našu vjeru koja se razvila iz odgovora koje znamo« (»A Pattern for Learning Spiritual Things« [satelitski prijenos Vjeronauka i Instituta vjere, 7. kolovoza 2012.]; si.lds.org).
Starješina Dallin H. Oaks iz Zbora dvanaestorice apostola je podučavao:
»Gospodinove propisane metode stjecanja svetog znanja su vrlo različite od metoda koje koriste oni koji stječu učenje isključivo proučavanjem. Na primjer, česta tehnika učenjaka je debata ili suparnička rasprava, metoda kojom sam imao prilično osobno iskustvo. No Gospodin nas je uputio u drevnim i suvremenim Svetim pismima da ne bismo trebali boriti oko točaka njegovog nauka… (Vidi 3. Ne 11:28–30, NiS 10:63.) Istine i svjedočanstva evanđelja primaju se od Duha Svetog kroz pobožno osobno proučavanje i tihu kontemplaciju« (»Alternate Voices«, Ensign, svibanj 1989., 29).